Ljudi od davnina povezuju boje i osjećanja. Neke od najstarijih primjera imamo u drevnom Egiptu i Indiji. U Egiptu su boje bile direktno povezane sa moćima “svetog kamenja” korištenog u religijskim obredima, a u Indiji su hindu sveštenici spektre boja povezivali sa osjećajima u dijelovima ljudskog tijela. Savremeni šamani su razvili čitavu teoriju koja se bavi uticajem boja na osjećanja i potencijalom boja da utiču na ozdravljenje, obično se naziva hromoterapija ili “terapija svjetla”. Zasnovana je na ideji da su talasne dužine karakteristične za određene boje u nekoj korelaciji sa frekvencijama na kojima radi mozak, te da se uzimajući to u vidu mogu liječiti poremećaji poput letargije. U jednom smislu može se reći da boje kao takve u stvari ne postoje.
Boje su u stvari talasne dužine svjetlosti reflektovane u oko posmatrača. Bez očiju koje registruju datu talasnu dužinu svjetlosti i bez mozga koji obrađuje i klasifikuje informaciju kao boju, boje u stvari i ne postoje. Tu se ne radi samo o nama, odnosno ljudima, nego o cjelokupnom životinjskom svijetu koji je tokom evolucije razvio senzore za svjetlost – oči. Možemo uzeti primjer leptirova, oni imaju dva oka koja se sastoje od nekoliko hiljada leća. Leptiri mogu da uoče samo tri boje, crvenu, zelenu i žutu. To znači da u svijetu leptirova ne postoji ljubičasta boja koja je u svijetu ljudi itekako bila značajna jer je simbolizovala kraljevske porodice. Ljubičasta boja je prije razvoja nauke a u prvom redu hemije bila izuzetno skupocjena jer je u prirodi vrlo rijetka. Dakle, naš leptir ne bi mogao na osnovu čega da prepozna njegovo neradničko kraljevsko visočanstvo, niti bi za njega nebo bilo plavo a trava zelena.
Svaka od osnovnih boja se kroz različite epohe i kulture doživljavala nekada na slične a nekada na sasvim drugačije načine. Stručnjaci danas plavu boju, recimo, povezuju sa smirenjem a narandžastu sa srećom i kreativnošću. Iako nije poznato zbog kojeg razloga, ljudi preferiraju fotografije na kojima dominiraju plavi tonovi. Naravno bitan je sadržaj, ipak ni tonovi nisu zanemarljivi. Popularna android aplikacija Instagram je ustanovila da, generalno gledano, fotografije kojima dominira plava nota imaju najveći broj lajkova na ovoj društvenoj mreži. To su u obzir uzeli marketinški stručnjaci koji upravo zbog ovog razloga reklamne fotografije provlače kroz plave filtere. Takođe je utvrđeno da crna (crno tehnički nije boja nego ton) i crvena psihološki utiču na to da ih se doživljava kao snažne i energične. Crna odjeća sa crvenim detaljima kod većine posmatrača ostavlja utisak da se radi o osobi koja je spremna da riješi problem i da ga riješi brzo. Obratite samo pažnju na svjetski poznate robne marke i vidjećete da njihovi logotipovi po pravilu sadrže crvene i crne elemente. S druge strane kombinacije narandžaste i žute odaju utisak optimizma. Sobe u kojima preovladavaju ove boje, ljudima koji su u njima blago popravljaju raspoloženje i unose dozu optimizma.
Bijeli tonovi su uvijek dobrodošli, pogotovo kao detalji. Bijela boja odiše širinom, smirenošću i čistoćom. Nije slučajno da medicinski radnici nose bijelu odjeću, ona ima psihološki efekat jer sugeriše da osoba koja je nosi drži do čistoće i sterilnosti, što je u medicini od suštinske važnosti. Bijeli nas mantili smiruju i na podsvjesnom nivou uvjeravaju da smo u rukama stručnih i sposobnih ljudi. Boje naprosto imaju efekat na našu svijest. Poznato je, recimo, da je roza boja smiruje agresivne osobe. Ovu činjenicu koriste mnoge zatvorske institucije.
Kada se ljudi sreću po prvi put, najveći dio prvih utisaka je povezan sa bojama odjeće. Studije su pokazale da osobe koje nose crnu i sivu odjeću, uopšte gledano, ostavljaju manje pozitivnih utisaka od osoba koje nose odjeću jasnih i živih boja. Zapanjujućih 60% pa sve do 90% procenata prvih utisaka su povezani sa bojama. Iako vam to može zvučati kao glupi stereotip, dokazano je da kao žena imate mnogo veće šanse za naredni ljubavni sastanak ako nosite crveno – isto važi i za muškarce koji nose odjeću plavih tonova. Ali, ako se ne radi o ljubavi nego o poslu, onda važe sasvim drugačija pravila. Šarene boje vam svakako neće biti prijatelj ako idete na intervju za posao, sem naravno ako ne konkurišete za klovna ili papagaja u cirkusu.
Opšte je mjesto da poslodavci cijene svedenu, jednostavnu odjeću crnih i sivih tonova, ona im daje utisak da se radi o osobi koja je ozbiljna, posvećena i koja poznaje činjenicu da poslovni ljudi nisu skloni šarenilu. Siva boja je neutralna i odiše skladom i smirenošću. Takođe ona se vrlo često poistovjećuje sa zrelošću, psiholozi tvrde da to dolazi od naše svijesti koja povezuje sivu, prosijedu kosu sa zrelošću, iskustvom i pouzdanošću.
Dakle, koristite crnu i sivu kada želite ostaviti utisak ozbiljnosti a vesele i jarke boje kada želite ostaviti utisak razdraganosti i ležernosti. Ipak postoji pravilo da nije dobro prilikom odabira odjeće ili dekorisanja sobe koristiti više od tri boje. U koliko pretjerate sa brojem boja stvarate utisak haosa koji se lako može povezati sa stresom.
Boje su život. Svaka od njih i sve one skupa izvor su kreativnosti kojoj je samo mašta granica. A svaka od njih ima svoju priču i generalno gledano karakterističan uticaj na ljude. Ako razumijemo te uticaje, postoji potencijal za kreativnu i efektivnu neverbalnu komunikaciju.