Jučer me mama zamolila da pogledam njen mobitel jer nešto nije funkcioniralo kako treba. Dok sam pokušavao pronaći problem o kojem je pričala, slučajno sam naišao na poruku od tate. Njih dvoje su u braku već više od 30 godina, a on često vikendom putuje zbog posla. U poruci je pisalo: “Želim tvoju kosu, tvoju kožu, tvoj miris, naš dom i našu djecu.”
Oči su mi se gotovo napunile suzama. Uvijek su djelovali kao da im je stalo jedno do drugoga, ali jasno mi je da nikada ne možeš sa sigurnošću znati što se događa u nečijem braku. Ta mi je poruka potvrdila snagu njihove veze. To je upravo ono što želim i neću pristati na ništa manje. Nitko me ne može uvjeriti da su svi ljudi isti.
Donijet ću svoje odluke, bez obzira koliko puta ljudi tvrdili da su moja očekivanja previsoka. Ne tražim više nego što sam spreman dati. Odbijam prihvatiti nešto samo zato što “nema bolje opcije” i neću se povoditi za pričama poput “sami ste to izabrali”. Da, jesam, i zato pažljivo biram. Moji izbori su samo moji, ne za nekog drugog.