Jutros je vijest o smrti Bore Đorđevića duboko pogodila cijeli region. Iako je njegov odlazak neizmjerno tužan, nije iznenađujuće da su društvene mreže preplavljene negativnim komentarima, što, nažalost, postaje sve češća pojava u našem društvu. Bora Đorđević preminuo je u bolnici u Sloveniji nakon dugotrajne borbe s opstruktivnom bolešću pluća koja je značajno narušila njegovo zdravlje.
Bora Đorđević bio je sinonim za muziku, koja je bila središte njegovog života. Unatoč teškim zdravstvenim problemima, nastavio je nastupati do svojih posljednjih trenutaka, nalazeći utjehu uz suprugu Dubravku. Prije nego što je hospitaliziran, Đorđević je, svjestan pogoršanja svog zdravstvenog stanja, sastavio oporuku, o kojoj je razgovarao sa suprugom. Prema informacijama koje prenosi Republika, Bora je svu svoju imovinu ostavio nasljednicima u Malteneu, mjestu s kojim je bio duboko povezan. Oporuku je napisao nakon što je saznao koliko je njegovo zdravlje ozbiljno narušeno tokom rutinskih pregleda. Bio je potpuno svjestan kome želi ostaviti svoju imovinu, a njegova supruga i djeca bili su glavni nasljednici.
Iako su njegova supruga i djeca simboli samostalnosti i nezavisnosti, Bora je želio da im ostavi sve što posjeduje. Svojoj supruzi je rekao: “Ti znaš kako treba postupiti ako se dogode nepredviđene okolnosti, a oni imaju sve od mene.” Ipak, kako navodi izvor iz “Republike”, detalje oporuke nije otkrivao dalje od toga.
Bora je s velikim nestrpljenjem očekivao izlazak svog novog albuma, u kojem je uložio puno truda, i svoju posljednju želju izrazio je kroz svoje pjesme. “Dobijanje titule počasnog građanina nakon rođenja u Čačku ispunilo me neizmjernom srećom. Čačak u meni budi duboka osjećanja,” rekao je Bora. Također je spomenuo da bi volio da se jedna ulica u Čačku nazove po njemu. Iako je priznao da se takve počasti obično dodjeljuju nakon smrti, dodao je da mu to nije pretjerano važno jer neće biti prisutan da u tome uživa. Usporedio je ovo s iskustvom u beogradskom zoološkom vrtu, gdje postoji staza nazvana Borina aleja.
Na koncertu u Čačku, Bora je izveo pjesmu “Dvije gitare”, koju je napisao zajedno s pokojnim basistom Mišom Aleksićem. Ova pjesma, s emotivnim tekstom, duboko je dirnula publiku, mnoge rasplakala, i posvetio ju je Čačanima kao svoju posljednju želju. Stihovi pjesme izražavaju: “Pošaljite moje tijelo u Čačak u Srbiji, a moje srce u Ljubljanu; neka tamo i ostane. Molim vas da ne trošite svoj novac na mene. Ne vidim sebe kao izuzetnu osobu.”
Pjesma “Pogledaj dom svoj, anđele” nastala je spontano 1985. godine i nalazi se na albumu “Istina”, koji nosi ime romana Thomasa Wolfea o američkoj krizi. Bora Đorđević bio je poznat po svom prkosnom duhu, a pjesma je, kako je rekao, sama od sebe manifestirala svoje stihove. Napomenuo je da, iako rima možda nije savršena, pjesma je evoluirala u nešto veće od sebe.
Njegov utjecaj varira ovisno o kontekstu – da li je riječ o bendu, horu ili simfonijskom orkestru. U ratom pogođenom Vukovaru, gdje su djeca jedina bila u gledalištu, pjesma je imala jedinstven zvuk. Đorđević se sjetio trenutka u Beču kada je hor Prvog srpskog pjevačkog društva izveo pjesmu dok je odlazio u voz, što je bilo izuzetno nadrealno iskustvo. “Prvi put u historiji austrijskih željeznica, polazak vlaka je odgođen dok se pjesma nije završila,” prisjetio se Đorđević.
Mnogi su ovu pjesmu predlagali za himnu Srbije. Đorđević je ranije govorio o svojoj fascinaciji pjesmom “Politika”, ističući koliko se često izvodi. Napomenuo je da postoji pokret koji se zalaže za priznanje pjesme kao himne Srbije. Iako je priznao da nacionalna himna već postoji, ovaj prijedlog je vidio kao veliku čast.