Muž me jučer nazvao i rekao da ga sanitetom voze u bolnicu jer se povrijedio na poslu. Samo je spomenuo da se radi o nozi, a zatim prekinuo poziv. Čim sam to čula, noge su mi se doslovno odsjekle. Nakon što sam se nekako pribrala, odmah sam krenula prema bolnici.
Kad sam stigla, pitala sam na informacijama za svog muža, ali su mi rekli da nije primljen. U tom trenutku mi je kroz glavu prošlo na hiljade misli. Pokušala sam ga nazvati, ali se nije javljao. Provela sam pola sata ispred bolnice, čekajući, a onda sam odlučila otići do njegove firme da vidim mogu li nešto saznati od njegovih kolega.
Kad sam stigla, zatekla sam svog muža kako sjedi u hladu s kolegama i pije pivo. Kad me vidio, samo je rekao: “Jesam li vam rekao da će moja prva doći?” Shvatila sam da su svi zvali svoje supruge, a onaj čija je supruga prva došla imao je besplatno piće cijeli dan.
Osjećala sam se užasno, iskorišteno na najgori mogući način. Ne mogu vjerovati da se, nakon deset godina braka, moj muž poigrava s mojim osjećajima zbog društva i pića. Osjećam se kao budala jer ga volim, a on to koristi cijeli svoj život.