Danas se prisjećamo žene koja je rođena u bogatoj i moćnoj porodici, ali koja, umjesto sreće, doživjela samo muku i bol. Iako mnogi sanjaju o takvom životu, on je zapravo ispunjen obavezama i odricanjima koja su nužna za članove dinastija. Djetinjstvo Fawzije, egipatske princeze, podsjeća na bajku. Poput filmskih ikona Hedy Lamarr i Vivien Leigh, imala je aurum glamurosne zvijezde, a odrasla je u prelijepoj palači Ras el-Tin u Aleksandriji, gdje je doživjela veliku ljubav i radost. Poznati fotograf Cecil Beaton, kojeg je “Time magazine” 1942. godine angažirao da je portretira, opisao ju je kao fascinantnu ‘azijsku Veneru’ s besprijekornim licem u obliku srca i zadivljujućim, blijedoplavim očima.
Međutim, njezin život nije bio lišen izazova. Sjećajući se svog puta, oplakivala je gubitak ne samo jedne, već dvije krune, jer se financijska stabilnost njezine obitelji srušila ubrzo nakon njezine udaje za iranskog šaha. Rođena 5. studenog 1921. godine kao prvo dijete egipatskog sultana Fuada I. od Egipta i Sudana, koji će kasnije postati kralj Fuad I., i njegove druge žene, Nazli Sabri, posjedovala je jedinstvenu mješavinu egipatskog i albanskog naslijeđa. Ova kombinacija dala joj je prepoznatljiv izgled s tamnom kosom i plavim očima.
Školovala se u Švicarskoj, gdje je naučila tri jezika – arapski, engleski i francuski. Iako je bila obdarena ogromnim bogatstvom, odanim suprugom i fizičkom ljepotom koja oduzima dah, činilo se da posjeduje sve što se može poželjeti. Ipak, poznata izreka “Čuvajte se ljubomore koju njegujete” podsjeća nas na skrivene istine koje se često nalaze iza zidova naših najbližih odnosa. Beaton, fasciniran njezinim izgledom, proglasio ju je najljepšom ženom na svijetu, uvjeren da bi Botticelli odabrao upravo nju kao inspiraciju za svoju poznatu Veneru, prepoznajući u njoj kombinaciju ljepote i afričkog naslijeđa.
Iako je odrasla u luksuzu i obožavana od strane svoje obitelji, njezin život nije bio bajka. Ugovoreni brak s iranskim šahom bio je politički motiviran, a brak je povezao dvije moćne kraljevske loze – egipatsku, koja je vladala više od jednog stoljeća, i iransku, koja je nastala vojnim udarom. Iako se brak temeljio na političkim interesima, bio je i kulturni spoj sunitske egipatske princeze i šijitskog iranskog princa, što je dodatno naglasilo vjersku raznolikost.
Na početku su se susreli samo jednom, u luksuznoj palači Abdeen u Kairu, prije nego su 15. ožujka 1939. godine formalizirali brak. Njihova svadba bila je raskošna, s banketom od 20 slijedova i slavlje koje je trajalo i u Teheranu. No, iako je Fawzia postala carica 1941. godine, kada je njezin suprug postao šah, brak je ubrzo počeo propadati. Različiti kulturni i međuljudski nesuglasici, uključujući Fawzijino razočaranje s francuskom kuhinjom na svadbenoj večeri u Teheranu, pokazali su da se prijelaz iz egipatskog dvora u iranski život pokazao previše izazovnim.
Fawzia Fouad: Princeza kojoj bogatstvo i kraljevski status nisu donijeli sreću
Fawzia Fouad, egipatska princeza, bila je žena čiji je život bio ispunjen raskošima, ali i tugama koje je donio njen status unutar kraljevske dinastije. Rođena 5. studenog 1921. godine, kao prvo dijete egipatskog sultana Fuada I. i njegove druge žene Nazli Sabri, Fawzia je odrasla u svjetlu koji su obasjavali kraljevski dvorovi Egipta. Iako su njezine godine bile ispunjene luksuzom, svijet koji je naslijedila od roditelja bio je daleko od idile.
U dobi kada su mnogi njeni vršnjaci maštali o životu u kraljevskim palatama, Fawzia je bila djevojka koja je doživjela sve blagodati kraljevske moći, ali i nesretne političke posljedice koje su često pratile takav status. Odrasla u palači Ras el-Tin u Aleksandriji, uživala je u bezbrižnom djetinjstvu okružena pažnjom i ljubavlju. No, kako se često događa u životima ljudi iz vladarskih obitelji, njezina sudbina bila je podložna politikama i dogovorenim brakovima koji nisu ostavili mnogo prostora za osobnu sreću.
Fawziin brak s iranskim šahom Mohammadem Reza Pahlavijem, koji je bio politički motiviran, predstavljao je pokušaj povezivanja dvije moćne kraljevske loze – egipatske i iranske. Iako je brak bio simbol političke snage i vjerske raznolikosti, on nije donio očekivanu sreću. Fawzia, koja je odrasla u luksuzu i navikla na blistavost svog doma u Egiptu, teško je podnijela promjene u životu koje su uslijedile nakon udaje. Premještaj iz Egipta u Iran bio je početak njezinih problema, jer su kulturne i društvene razlike bile značajne.
Iako je postala iranska carica, njezina sreća u tom braku bila je kratkotrajna. Ubrzo su počeli problemi koji su kulminirali razvodom 1948. godine. Fawzia je ostala u Iranu samo nekoliko godina, a nakon što su se njezini bračni problemi pogoršavali, vratila se u Egipat. No, čak ni povratak u domovinu nije bio oslobađajući. Iako su njezini obožavatelji diljem svijeta, uključujući slavne fotografe poput Cecila Beatona, smatrali Fawziju personifikacijom ljepote, ona je zapravo bila žena u potrazi za vlastitim identitetom i smirenjem, svjesna toga da u životu često nije dovoljno imati samo vanjsku ljepotu i društveni status.
Fawzia je bila više od princeze – bila je simbol raskošne prošlosti, ali i tragične sudbine koja se nije mogla osloniti samo na imanje i društvene veze. Njezina priča podsjeća nas da život u kraljevskim krugovima, iako vanjski privlačan, može biti ispunjen neizmjernim žrtvama i bolom koji nisu vidljivi golim okom. Za sve koji sanjaju o tom životu, Fawzija nas podsjeća na to da bogatstvo i slava često dolaze s težinom koja nije lako nositi.