U oktobru 2019. godine svijet je ostao zaprepašten nakon otkrića zastrašujuće priče o porodici koja je više od decenije živjela u potpunoj izolaciji, zarobljena u podrumu sopstvene kuće. Ova šokantna priča otkrila je ekstremne uslove u kojima su djeca odrasla, potpuno odsječena od vanjskog svijeta, a njen glavni akter bio je 67-godišnji Gerit-Jan van Dorsten, čovjek koji je sebe smatrao duhovnim vođom i pripadnikom sekte Muni.
Iako je ova priča imala srećan završetak u smislu da su djeca konačno oslobođena, posljedice godina zatočeništva i izolacije ostavile su neizbrisiv trag na njihovim životima.
Sve je počelo u malom holandskom selu Ruinervold, smještenom na istoku zemlje. Tog dana u lokalni bar je ušao neobičan posjetilac – mladić nervoznog držanja, zapuštene kose i duge brade. Njegovo ponašanje odmah je privuklo pažnju osoblja. Osvrtao se oko sebe, kao da se plaši da ga neko posmatra, a kada je konačno sjeo, naručio je nekoliko čaša piva. Barmenu je tada tiho otkrio šokantnu istinu – nije bio napolju više od osam godina. Zvao se Izrael van Dorsten, a uplašenim glasom priznao je da su njegova braća i sestre još uvijek zatočeni u podrumu porodične kuće.
Zatečeni ovom nevjerovatnom ispoviješću, zaposleni u lokalu nisu oklijevali da pozovu policiju. Ubrzo su istražitelji stigli do kuće porodice van Dorsten, ali na prvi pogled, ništa nije ukazivalo na to da se unutra krije neka tajna. Kuća je bila djelimično zarasla u vegetaciju, ali ipak dovoljno uredna da ne izazove sumnju. Policajci su pažljivo pretražili prostor i ubrzo otkrili skriveno stepenište iza ormara, koje je vodilo u podrum. Kada su sišli dolje, ugledali su prizor koji ih je ostavio bez riječi – šestoro djece, iscrpljenih lica, uplašenih pogleda, s govorom koji je bio nesuvisao i nesređen.
Ispostavilo se da su ova djeca provela više od deset godina u tom podrumu, potpuno odvojena od vanjskog svijeta. Nisu bila prijavljena u matične knjige rođenih, nikada nisu pohađala školu niti imala bilo kakav kontakt s društvom. Najšokantniji aspekt priče bio je taj da je najstariji sin, Izrael, imao pristup internetu i povremeno koristio društvene mreže, ali uprkos tome, godinama nije tražio pomoć. Manipulacija i strah koje je njegov otac usadio u njega bili su toliko snažni da se nije usudio pobjeći ranije.
Nakon što su policajci oslobodili djecu, Gerit-Jan van Dorsten je odmah uhapšen. Djeca su prebačena u bolnicu, gdje su ljekari utvrdili da, iako fizički iscrpljena i zaostala u razvoju, nisu bila u kritičnom stanju. Njihov mentalni oporavak, međutim, bio je dugotrajan proces. Istraga je otkrila da je Gerit-Jan još 1997. godine kupio imanje u Ruinervoldu, gdje je, pod okriljem sekte kojoj je pripadao, godinama držao svoju djecu u potpunoj izolaciji.
U kući su vladala stroga pravila – djeca su bila hranjena isključivo onim što su uzgajali u bašti, a rijetke potrepštine kupovane su u obližnjoj prodavnici. Tokom godina, troje starije djece uspjelo je napustiti kuću, ali mlađa su ostala zarobljena u okruženju straha i kontrole. Gerit-Jan ih je uvjeravao da su “Božiji izabranici” i da je vanjski svijet pun opasnosti. Upravo taj psihološki pritisak i manipulacija bili su razlog što su djeca ostala u podrumu, nesposobna da shvate da je moguće drugačije živjeti.
Komšije su godinama viđale samo Gerita, ali niko nije postavljao pitanja niti sumnjao u neobične okolnosti u kojima je živio. Bio je poznat kao tihi drvorezbar koji je povremeno obavljao sitne poslove i tako zarađivao za osnovne životne potrebe. Međutim, niko nije mogao ni zamisliti da se iza zidova njegove kuće krije zastrašujuća tajna.
Suđenje Gerit-Janu van Dorstenu počelo je u januaru 2020. godine. Optužen je za nezakonito lišavanje slobode svoje djece, zlostavljanje i zanemarivanje. Iako je u trenutku suđenja bio teško bolestan, sud je odlučio da mu izrekne blažu kaznu. Starija djeca su svjedočila protiv njega, dok su mlađa, zbog godina provedenih pod njegovim uticajem, teško mogla sagledati razmjere onoga što su prošla.
Iako su neka djeca uspjela da se prilagode normalnom životu nakon godina zatočeništva, sudbina većine ostala je nepoznata. Većina njih odlučila je da se drži podalje od medijske pažnje i nastavi živjeti u anonimnosti. Smrt Gerit-Jana označila je kraj jedne jezive epohe u njihovim životima, ali trauma koju su pretrpjeli ostavila je duboke posljedice.
Ova priča ostaje jedno od najšokantnijih otkrića moderne Holandije, podsjećajući na to koliko su izolacija i manipulacija moćni alati kontrole, te koliko je važno obratiti pažnju na znakove koji mogu ukazivati na skrivene tragedije iza zatvorenih vrata.