Ime Slobode Mićalović, naše cijenjene i voljene glumice, krije duboko ukorijenjenu simboliku, prožetu ljubavlju, nepokolebljivom hrabrošću i velikim gubitkom. Ova izuzetna žena nosi ime koje nije samo odabrano kao zvučno i posebno, već kao svjedočanstvo jednog vremena i jedne tragične sudbine. Njeno ime, kako sama kaže, odabrao je njen otac Dragan Mićalović, a inspiraciju je pronašao u priči o Slobodi Trajković, vernici Ive Lole Ribara, i njihovoj nesvakidašnjoj ljubavi.
Dok je bio mlad i aktivan u pozorištu, Dragan Mićalović igrao je u monodrami „Ivo Lola Ribar“, priči o narodnom heroju, mladom intelektualcu i vođi omladinskog pokreta tokom Drugog svjetskog rata. Kroz ovu ulogu, Dragan je bio dirnut sudbinom Lole Ribara i njegove verenice Slobode Trajković, žene koja je za ljubav i ideale podnijela najveću žrtvu. Njeno ime postalo je simbol ne samo Loline ljubavi prema njoj već i ideala slobode i borbe protiv fašizma.
Vođen snažnim emocijama i fasciniran pričom o Slobodi, Dragan je, kada mu se rodila ćerka, odlučio da joj podari ime koje u sebi nosi priču o ljubavi, časti i herojstvu. Tako je ime Sloboda postalo ne samo identitet njegove ćerke već i most između prošlih vremena i sadašnjosti, podsjetnik na vrijednosti koje su ugrađene u temelje slobodnog svijeta.
Sloboda Trajković i Ivo Lola Ribar upoznali su se uoči Drugog svjetskog rata. Njihova veza bila je ispunjena ljubavlju, mladalačkom strašću i planovima za budućnost. Njihova ljubav je cvjetala u vremenu kada se svijet počeo rušiti pod sjenom rata. Planirali su vjenčanje, a 6. aprila 1941. godine, dok su razgovarali o budućnosti, Beograd je bombardovan, označivši početak rata i kraj njihovih mirnih dana.
Njihovi snovi o zajedničkom životu brzo su se pretvorili u borbu za opstanak. Ivo Lola Ribar, kao jedan od ključnih mladih lidera partizanskog pokreta, bio je stalno u opasnosti. Sloboda je, kao i njena porodica, bila povezana s partizanima, aktivno podržavajući borbu protiv okupatora. Njena porodica, na čelu s ocem Svetolikom, bila je poznata po hrabrosti i predanosti antifašističkom pokretu.
U januaru 1942. godine, specijalna policija presrela je jedno od pisama koje je Lola poslao Slobodi. Ovo pismo bilo je dovoljno da policija locira Slobodu, uhapsi je i odvede na ispitivanje. Ono što je uslijedilo bila je tortura koja je imala samo jedan cilj – slomiti Slobodinu volju i natjerati je da izda Lolu. Tražili su od nje da napiše lažno pismo kojim bi ga namamila u Beograd, ali Sloboda nije pristala na takvu izdaju.
Njena hrabrost koštala je cijelu porodicu. Zbog njenog otpora, specijalna policija uhapsila je sve članove porodice Trajković – oca Svetolika, majku Olgu i brata Miroslava. Svi su deportovani u logor na Banjici. Tamo su 4. maja 1942. godine, nakon što su pretrpjeli nezamislive torture, ugušeni u gasnoj komori.
Jedina koja je preživjela bila je Slobodina sestra Milica, koja je izbjegla hapšenje jer se u tom trenutku nalazila na drugoj lokaciji. Njena svjedočanstva o tragediji porodice Trajković postala su jedno od rijetkih preživjelih dokaza o sudbini ove hrabre porodice.
Sloboda Trajković nije bila samo žena koja je voljela Ivu Lolu Ribara; ona je bila simbol borbe za ideale, otpora fašizmu i nepokolebljivosti pred nepravdom. Njeno ime danas odjekuje kao podsjetnik na cijenu slobode i žrtvu koju su mnogi podnijeli kako bi drugi mogli živjeti u boljem svijetu.
Za Slobodu Mićalović, nositi to ime nije samo slučajnost. Ona je svjesna simbolike i značaja koji njeno ime nosi. Kao glumica, ona je postala oličenje dostojanstva i profesionalizma, čime dodatno odaje počast svojoj imenjakinji i njenom naslijeđu.
Ivo Lola Ribar nikada nije prebolio gubitak Slobode Trajković. Iako su ga političke obaveze i borba odvukle u drugi pravac, sjećanje na nju ostalo je duboko urezano u njegovoj duši. Nakon njene smrti, napisao je pismo koje nikada nije stiglo do nje. U tom pismu, Lola je govorio o svojoj ljubavi prema Slobodi, o njenoj snazi i o tome kako je otišla u smrt s osmijehom, kao da je to bio samo dio njene misije.
Pismo je postalo simbol neostvarene ljubavi i tragedije mladih ljudi čiji su životi zauvijek promijenjeni ratom. Kroz ovo pismo, Lola je ostavio svjedočanstvo o Slobodi i njenom karakteru, opisujući je kao ženu koja je, uprkos nježnosti, bila nepokolebljiva u borbi za pravdu.
Danas, ime porodice Trajković nije zaboravljeno. Jedna ulica u Beogradu, „Ulica porodice Trajković“, čuva uspomenu na njihovu žrtvu i doprinos borbi protiv okupatora. Njihova priča inspirisala je mnoge umjetnike, uključujući Korni grupu, čija pjesma „Ivo Lola“ evocira emocije i sjećanja na njihovu ljubavnu priču.
Ime Sloboda, koje danas nosi glumica Mićalović, simbol je svih onih vrijednosti koje su oličavale Slobodu Trajković: snagu, ljubav, odlučnost i spremnost da se bori za ono što je ispravno. Sloboda Mićalović ne samo da njeguje ime koje nosi, već ga kroz svoj rad i život dodatno oplemenjuje, povezujući prošlost i sadašnjost.
Priča o Slobodi Trajković, njenoj porodici i Loli Ribaru podsjeća nas na neizrecive žrtve koje su podnijete za slobodu. Istovremeno, ona nam govori o snazi ljubavi koja nadilazi vrijeme i prostor, ostavljajući za sobom priču koja će zauvijek živjeti u kolektivnom pamćenju.