Prije 26 godina, moj sin je stradao u saobraćajnoj nesreći. Iza sebe je ostavio ženu koja je tada bila trudna četiri mjeseca. Ona se potpuno posvetila njihovom sinu i pružila mu svu ljubav ovog svijeta. Svakog vikenda dolazio sam da vidim unuka, a barem jednom mjesečno bismo stariji sin sa svojom porodicom i ja odlazili kod njih na ručak.
Nikada nije pronašla drugog muškarca, iako smo joj stalno govorili da je to sasvim normalno i u redu (i ja sam ostao mlad bez žene, pa znam kako je to). Uvijek bi govorila: “Za mene nema niko drugi, on je bio i uvijek će ostati jedini.” Često kaže da ga još uvijek čeka, kao da će se vratiti s tog nesretnog puta.
Unuku nikada ništa nije nedostajalo, sve mu je osigurala. Prije nekoliko mjeseci diplomirao je, a sada se sprema na brak. Ne mogu riječima opisati koliko sam ponosan na nju što je sve to izdržala i uspjela sama. Dao bih sve da moj sin može vidjeti kako je uspjela, kako je odgojila njihovo dijete, i da zajedno uživaju u čarima života.