Prije 32 godine raskinula sam vezu koja je trajala 5 godina, i iako smo se stvarno voljeli, našoj priči je došao kraj. On se ubrzo poslije toga oženio, svega par mjeseci kasnije, jer je njegova tadašnja djevojka ostala trudna, i dobili su sina.
Taj period mi je bio izuzetno težak – jedva sam se pomirila s činjenicom da je sve gotovo. Nakon 7 godina, i ja sam se udala.
Moja kćerka sada ima 24 godine, i nedavno mi je rekla da je već nekoliko mjeseci u vezi, te da je jako sretna s momkom. Kada je spomenula da dolazi iz istog mjesta kao ja, postala sam radoznala i pitala za njegove roditelje jer sam sigurno znala ko su, s obzirom na to koliko je malo mjesto. Ispostavilo se da je njen dečko sin mog bivšeg dečka.
BONUS TEKST:
U jednom malom selu, živio je dječak po imenu Luka. Luka je obožavao životinje, ali nije imao nijednog kućnog ljubimca. Njegov san je bio imati psa, ali roditelji su mu uvijek govorili da je to velika odgovornost. Jednog dana, dok je šetao kroz šumu, Luka je začuo tihi zvuk – kao malo cviljenje.
Kada je prišao bliže, pronašao je malog, bijelog psića zaglavljenog u grmu. Pas je bio uplašen i drhtao je. Luka ga je pažljivo izvukao, umirio ga i odnio kući. Kada su ga roditelji vidjeli s psićem, prvo su bili iznenađeni, ali kad su vidjeli koliko se pas vezao za Luku i koliko se dječak brinuo o njemu, pristali su da pas ostane.
Luka je nazvao psića “Snješko”, jer je bio bijel kao snijeg. Od tog dana, njih dvoje su postali nerazdvojni. Svako jutro su zajedno šetali po selu, trčali po livadama i igrali se loptom. Snješko je postao prava atrakcija u selu, a svi su znali da je to “Lukin pas”. Dječak je bio sretan jer je ispunio svoj san, a Snješko je bio presretan što je pronašao dom pun ljubavi.
Od tog dana, Luka je naučio koliko je važno brinuti se o drugima, bilo da su ljudi ili životinje. Snješko je postao ne samo njegov ljubimac, već i najbolji prijatelj.