“Sjećam se kako sam se prije pet godina na fakultetu osjećala užasno loše. Bila sam jedina iz generacije koja je morala produžiti studije, i bilo mi je teško gledati svoje kolege kako diplomiraju. U to vrijeme, dok su svi polagali ispite, prišao mi je student prve godine, kojem je ostalo nekoliko ispita, i pitao me mogu li mu pomoći.
Zamolio me da mu u knjizi podvučem ono čega se sjećam. Naravno, nisam se ničega sjećala jer nisam imala taj predmet, budući da nisam bila na istom smjeru. Uzimam mobitel, pronađem neki nasumični tekst koji nije imao veze s predmetom, samo da izgleda uvjerljivije, i počnem podvlačiti šta mi prvo zapne za oko u knjizi. Završim i dam mu podvučeno.
Sedmicu dana kasnije, dolazi sav sretan, govori mi kako je dobio devetku učeći samo ono što sam mu podvukla. Već sam zaboravila šta sam uradila, i tog dana obrisala sam sve društvene mreže da me ne bi našao, jer sam bila svjesna kakvu sam grešku napravila, zbog lošeg osjećaja. Nisam to trebala uraditi, nikako. Krivo mi je.”