Mogu zamisliti izraze lica moje žene i bolničkog osoblja kad je sestra obznanila da naše dijete ima AB krvnu grupu. Tada sam, kroz šalu, primijetio da bi sljedeće dijete trebalo imati krvnu grupu B, budući da je moja žena A, a ja O. U tom trenutku, ponašanje medicinske sestre se iznenada promijenilo, a doktor, koji je dotad bio zaokupljen pacijenticom pored nas, zastao je, okrenuo se i pogledao nas, pa medicinsku sestru, jasno dajući do znanja da nešto nije kako treba.
Doktorica dolazi i obavještava nas da trebaju ponovno pregledati bebu, te nam govori da će meni i mojoj ženi uzeti krv za analize. Liječnik se ubrzo vraća i objašnjava da treba provjeriti rezultate, a moja žena i ja ćemo se podvrgnuti dodatnim pretragama kako bi sve bilo sigurno. Nakon toga, javljaju nam da postoji sumnja da je dijete čudom zamijenjeno. Međutim, nakon detaljne provjere svih papira, oznaka i krvnih grupa, ustanovljeno je da dijete nije zamijenjeno – pripada mojoj ženi, ali ne i meni.
Dok pokušavam razumjeti liječnikove riječi, moja žena počinje paničiti, vrištati, plakati i ponavljati da to ne može biti istina. Potom me pogleda, suze joj se slijevaju niz lice. “Molim te, oprosti mi”, rekla je. U svega sat vremena, moj cijeli svijet se srušio – od uzbuđenja zbog braka i iščekivanja djeteta, preko priprema stana i mjesta za bebu, do ove trenutne noćne more.