Nakon 16 godina ljubavi i braka, moja supruga me napustila, a ja sam ostao sam sa našom djecom – sinom koji sada ima 12 godina i kćerkom od samo 6 godina. Još uvijek se sjećam dana kada je odlučila otići. U trenutku sam shvatio da se udaje za starijeg Austrijanca, a slika našeg, naizgled sretnog braka, raspala se u trenu. Teško mi je bilo pomisliti da bi ona mogla napustiti nas i djecu zbog novca, a ne zbog ljubavi.
Naš život tada nije bio lak. Skoro svaki dan sam se borio da svojoj djeci osiguram sve što im treba – od školskog pribora do hrane i odjeće. Noći su bile posebno teške, a svaka suza koju su moja djeca prolila bila je kao nož u moje srce. Očekivao sam da će njihovoj majci biti stalo do njih, ali ona nikada nije nazvala da pita kako su, niti ih je pokušala posjetiti ili barem poslati novac. Činilo se kao da su umjesto njenog djetinjstva ostale samo izblijedjele uspomene koje je s vremenom izgubila.
Misao da ćemo, uz moju ljubav i podršku, zajedno prebroditi sve teškoće bila je ono što me održavalo. Ali sudbina me ponovno udarila na najgori mogući način. Moja kćerka, koja je sada tinejdžerka, obavijestila me da smatra kako sam loš otac. Njene riječi su me pogodile poput mača i ne mogu vam opisati koliko me to povrijedilo. Veza koja mi se činila snažnom u trenu se raspala, a njena želja da ode majci bila je ogromna.
Saznao sam da je taj Austrijanac s kojim je živjela moja bivša supruga preminuo prije godinu dana. Sada se moja kćerka odlučila preseliti kod majke, uvjerena da će se sve promijeniti.