Vreli dani u Africi. Savana. U hladu drveta, leže lav i lavica. Odmaraju, uživaju u hladu ne razmišljajući ni o čemu.
Odjednom, pritrčava zec i iz sve snage opali lavu zaušku, a onda otrča.
Lav se nije ni pomjerio. Samo gleda negdje u daljinu.
Nije prošlo mnogo, dotrčava zec i opet iz sve snage odvali lavu ćušku pa pobježe.
-Koliko ćeš ovo da trpiš?! Upita ga lavica zbunjeno i nastavi – Jesi ti lav ili nisi?! Stigni ga i pokaži mu ko je kralj!
Lav ćuti, zagledan u daljinu.
Zec dotrčava, opali ćušku lavu i opet pobježe.
Lavica već ljuta, skoči i potrča za zecom. Trči ona za njim po savani, zec lijevo, ona lijevo, zec desno, ona za njim desno… Odjednom, zec uskoči u cijev dovoljno široku da prođe lavičina glava, ali ne i tijelo. Lavica za njim i zaglavi se.
Zec izađe sa druge strane, priđe lavici od pozadi i opali je, a onda zadovoljan ode.
Lavica se nekako, posljednjom snagom skobelja. Vraća se ona pod drvo i legne pored lava. Lav je pogleda i upita:
-I? Jel de odvukao do cijevi?
BONUS PRIČA:
Mujo i Fata šetaju kroz park, kad odjednom naiđu na fontanu sa zlatnim kovanicama na dnu. Fata se sagne, baci jednu kovanicu u vodu i zažmiri, kao da nešto poželi.
Mujo je gleda pa se i on sagne, izvadi novčanik, izvuče najveću kovanicu koju ima, baci je u fontanu, zatvori oči i poželi želju.
Fata ga znatiželjno upita:
- “Mujo, šta si to zaželio?”
Mujo otvori oči, slegne ramenima i kaže:
- “Da vratim ovu kovanicu iz fontane, kad se sjetim koliko košta!”