POSVADJALI se ORGANI u telu ko ce da bude SEF..
Mozak kaze: Ja sam glavni, ja komandujem celim telom.
Srce kaze: A sta ako ja stanem?
Noge kazu: Da nema nas nigde ne biste otisli..
Stomak kaze: Da nema mene vi biste umrli od gladi..
Tad se javi g*vno i kaze: Ja treba da budem sef..
Organi mu rekose: Sta ti hoces ti si g*vno.
Govno se naljuti i odluci da ne izlazi nedelju dana. Mozak poce da kipi, srce poce da lupa, noge da drhte, a stomak poce da se grci..
I tad svi povikase: Uredu, ti budi sef!!!
I od tad svako g*vno moze da bude sef…
ZANIMLJIVA PRICA:
U malom selu u podnožju visokih planina, živio je starac po imenu Luka. Luka je bio poznat po svojoj neobičnoj kolekciji – imao je stotine malih staklenih boca s neobičnim sadržajem. Svaka boca je sadržavala posebnu boju ili oblik, ali ono što je najviše fasciniralo ljude bilo je to što su sve boce svjetlucale u različitim nijansama pri zalasku sunca.
Jednog dana, mlada djevojka po imenu Mila došla je kod Luke i upitala ga o tajni njegovih bočica. Luka se nasmiješio i rekao: “Ove boce čuvaju najljepše trenutke koje sam ikada doživio. Svaka od njih je uspomena na nešto posebno – osmijeh prijatelja, miris proljeća, zvuk kiše.”
Mila je bila fascinirana i upitala kako je mogao prikupiti toliko uspomena. Luka je odgovorio: “Nisam ih prikupio sam. Svaki trenutak koji doživimo, ako ga zaista cijenimo, ostavlja trag u našim srcima. Ove boce su samo način da ga sačuvam.”
S tim riječima, Luka je poklonio Mili jednu bocu, rekavši da će ona jednog dana shvatiti pravu vrijednost uspomena. Mila je otišla s osmijehom, noseći sa sobom bocu punu svjetlosti i priče.