Milorad Dodik mora biti uhapšen

Dodik i njegova svita jasno su pokazali da nisu partneri u dijalogu, već pobunjenička frakcija usmjerena na razgradnju BiH. Svaki pokušaj onih sa kojima dijeli vlast na državnom nivou, sarajevskih političkih ili pravosudnih krugova da pregovaraju s njim, bilo zbog sebičnih kalkulacija ili nedostatka hrabrosti, bio bi signal kukavičluka, signal da je Dodik iznad zakona. Pregovaranje sa Dodikom nakon što je izveo državni udar, bacanje mu bilo kakvog pojasa za spasavanje, čin je direktne izdaje države i bh. građana.

Teška kriza u Bosni i Hercegovini koju su izazvali potezi Milorada Dodika, ključni je trenutak za budućnost zemlje. Geopolitičke okolnosti i regionalna dinamika možda se konačno poravnavaju u korist pozitivnog raspleta za BiH, možda je ovo konačna prilika za jačanje njenog suvereniteta i stabilnosti.

Međutim, ova prilika ovisi o odlučnoj akciji: Dodik mora biti uhapšen bez odgađanja ili pregovora. Njegovi teški napadi na ustavni poredak gurnuli su entitet kojim predsjedava a time i cijelu BiH na rub kolapsa. Oklijevati sada značilo bi konačno podrivanje vladavine prava, značilo bi ohrabriti separatističke ambicije i značilo bi definitivni kraj krhke državne vlasti.

Disfunkcionalnost unutar sigurnosnih i pravosudnih institucija BiH dosegla je kritičnu tačku prekida, to je situacija koja se nikada više ne smije ponoviti ako država želi zaštititi svoj integritet. Načelo nacionalne ravnoteže u državnim institucijama — propisano zakonom, a ne predmet pregovora — flagrantno je prekršeno. Policija koja može hapsiti bošnjačke premijere, ministre i gradonačelnike, koja  može hapsiti sudiju Ustavnog suda, koja može hapsiti predsjednika jednog entiteta na njegovom radnom mjesti a ne usuđuje se prići drugima, posebno onima u RS-u, relikt je pokvarenog sistema koji mora konačno postati prošlost.

Dodik i njegova svita jasno su pokazali da nisu partneri u dijalogu, već pobunjenička frakcija usmjerena na razgradnju BiH. Svaki pokušaj onih sa kojima dijeli vlast na državnom nivou, sarajevskih političkih ili pravosudnih krugova da pregovaraju s njim, bilo zbog sebičnih kalkulacija ili nedostatka hrabrosti, bio bi signal kukavičluka, signal da je Dodik iznad zakona. Pregovaranje sa Dodikom nakon što je izveo državni udar, bacanje mu bilo kakvog pojasa za spasavanje, čin je direktne izdaje države i bh. građana.

Da ironija bude veća, svaki Dodikov potez ubrzava propast samog entiteta za koji tvrdi da ga brani. Njegova prijetnja da će putem MUP-a RS blokirati hapšenja nije pokazatelj snage, već jednosmjerna karta prema nestanku RS-a. Podrivajući Daytonski mirovni sporazum i ustavni okvir koji je stvorio RS, on urušava pravne i političke temelje koji ga održavaju. Napad na banjalučki ured Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) u Banjoj Luci, olakšan od strane direktora policije RS-a Siniše Kostreševića i prikriven od strane direktora SIPA-e Darka Ćuluma, jasan je primjer ove samodestrukcije. Te akcije nanijele su neizmjernu štetu entitetu i narodu čije interese Dodik navodno zastupa.

Ipak, u ruševinama njegovih propalih planova leži prilika. Dodikov državni udar i nervozni potezi koje provodi nakon njega šansa bh. instutucijama, posebno pravosudnim i sigurnosnim, da potvrde svoj autoritet i obnove povjerenje javnosti. Istraga protiv Dodika i njegovih pomagača — poput premijera RS-a Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine Nenada Stevandića — mora biti provedena s nepokolebljivom odlučnošću. Dokazi o njihovom napadu na ustavni poredak BiH su neoborivi, i ne postoji način na koji bi izbjegli optužnicu.

Dodik je u problemima i nada se da će naći sagovornika s kojim može pregovarati, što mu se ne smije dopustiti. Njegov jedini adut bila je sposobnost destabilizacije i destrukcije, ali ta mu karta brzo gubi na vrijednosti. Zakoni koje je potpisao, kojima zabranjuje rad državnim institucijama poput Suda BiH, Tužiteljstva i SIPA-e na području RS-a, stavili su ga u pravni ćorsokak.

Zamka koju je sam sebi postavio ostavlja samo jedan put rješenja krize: Dodikovo procesuiranje pred Sudom BiH. Bilo šta manje od toga — bilo kakav znak popuštanja ili pojas za spašavanje koji bi mu bacili partneri iz Federacije koji se ovih dana naslikavaju po Banjoj Luci, bilo bi ludački potez i direktno saučesništvo u teškom zločinu.

Pitanje je sada hoće li “heroji mjeseca” u pravosudnim institucijama BiH obaviti svoj posao ili će podleći kukavičluku, dopuštajući Dodiku da se izvuče pod izgovorom izbjegavanja sukoba.

(Nedim Hasić, Bosna)