Željela da se uda, majka joj nije dozvolila i držala je 26 godina zaključanu na tavanu

Jedan od najozloglašenijih zločina u Francuskoj 19. vijeka bio je slučaj Blanche Monier – žene iz aristokratske porodice koja je četvrt stoljeća provela zatočena u mračnoj, prljavoj sobi, bez kontakta s vanjskim svijetom. Njen jedini “društveni kontakt” bile su štakori i insekti koji su preplavili njenu prostoriju.

Ljubav koja ju je koštala slobode

Blanche Monier bila je privlačna i poželjna mlada žena, poznata među visokim društvom u gradu Poitiers. Njena majka, Louise Monier, imala je velike ambicije za kćerku – željela ju je udati za bogatog i utjecajnog aristokratu. Međutim, Blanche je imala druge planove – zaljubila se u skromnog advokata, čovjeka koji nije bio iz plemićke porodice i koji je bio znatno stariji od nje.

Kada je njena majka saznala za vezu, strogo joj je zabranila da se viđa s njim. Ali Blanche nije željela odustati od ljubavi – nastavila se tajno sastajati sa svojim izabranikom, planirajući bijeg od porodice. No, u martu 1876. godine, mlada aristokratkinja iznenada je nestala.

Nestanak i početak 25-godišnjeg zatočeništva

Njena iznenadna disparicija šokirala je društvo. Majka je tvrdila da je Blanche doživjela nesreću i preminula, te su svi, osim njenog voljenog, povjerovali u tu priču. Nesretni advokat neumorno ju je tražio, ali bez uspjeha.

U stvarnosti, Blanche nije bila mrtva – njena majka ju je zaključala u tavan svog luksuznog doma. U mračnoj, sićušnoj prostoriji, gdje nije mogla vidjeti sunčevu svjetlost, Louise je postavila ultimatum: ili će Blanche prekinuti vezu s advokatom ili će ostati zatočena.

Budući da nije htjela odustati od ljubavi, Blanche je izabrala zatvor umjesto izdaje svog srca. Majka ju je kaznila nemilosrdno – ostavljala bi joj ostatke hrane na podu, uskraćivala joj vodu, uzimala tople pokrivače i odjeću, a čak joj nije dopuštala ni osnovnu higijenu.

Godine pakla

Godinama je Blanche živjela u nemogućim uvjetima. Njen voljeni advokat je preminuo 1885. godine, nakon devet godina njenog zatočeništva. To je bio trenutak kada se u Blanche slomila svaka nada. Prestala je pružati otpor i polako gubila razum.

Za sve to vrijeme, njena majka nikada joj nije dopustila da izađe. Blanche je spavala među vlastitim izmetom i ostacima hrane, okružena štakorima i insektima.

Anonimno pismo koje je razotkrilo užas

Sve se nastavilo sve do 23. maja 1901. godine, kada je Glavni tužilac u Poitiersu primio anonimno pismo u kojem je pisalo:

“Gospodine tužioče, imam čast da vas obavijestim o izuzetno ozbiljnom slučaju. Govorim o ženi koja je zatvorena u kući Madame Monier. Već 25 godina ona živi napola izgladnjela, na trulom krevetu na tavanu.”

Policija je odmah reagovala i došla pred dom Monierovih, ali majka nije dozvolila inspekciju. To je samo probudilo dodatne sumnje, pa su policajci odlučili razvaliti vrata.

Kada su stigli do tavana, zatekli su prizor iz noćne more.

Spasavanje Blanche Monier

U maloj, mračnoj sobi, među gomilama otpada i prljavštine, ležala je iscrpljena žena, koja je težila svega 25 kilograma. Njena kosa bila je duga i neuredna, prekrivajući golo, izmučeno tijelo.

“Izgladnjela, bez sunčeve svjetlosti i bez ikakvog društvenog kontakta, Blanche je izgledala poput preplašene životinje kada smo je izvukli iz sobe.” – navodi se u policijskom izvještaju.

Posljedice za porodicu Monier

Policija je odmah uhapsila majku i brata Blanche Monier. Međutim, Louise Monier nije dočekala suđenje – preminula je 15 dana kasnije, ne izdržavši teret javnog bijesa i osude.

Njen brat, Marcel Monier, pokušao se braniti tvrdnjama da je Blanche “sama željela ostati zatvorena”, ali sud ga je ipak proglasio krivim.

Tužna sudbina Blanche Monier

Nažalost, Blanche Monier nikada se nije uspjela potpuno oporaviti. Njeno mentalno zdravlje bilo je uništeno – patila je od anoreksije nervoze, egzibicionizma i teških psihičkih poremećaja.

Ostatak svog života provela je u psihijatrijskoj bolnici u Bloisu, gdje je preminula 1913. godine, bez da je ikada povratila razum.

Slučaj koji je potresao Francusku

Priča Blanche Monier postala je jedan od najupečatljivijih primjera okrutnosti u francuskoj historiji. Njena nevjerovatna snaga volje – da odoli majčinim prijetnjama i ne odustane od ljubavi – na kraju ju je koštala svega.

O ovom užasnom slučaju napisano je više knjiga, među kojima se ističe djelo “La Séquestrée de Poitiers” autora Andréa Gidea, koje detaljno istražuje sudbinu nesretne Blanche Monier.

Njena priča ostaje podsjetnik na okrutnost koju čak i vlastita porodica može počiniti, ali i na važnost pravde i ljudskih prava.