PJEVAČ POTVRDIO DA JE PROMIJENIO VJERU Viđen je u Sarajevu kako proslavlja Bajram, oglasio se: “Islam me je spasio svih poroka”

Crnogorski pjevač Bojan Tomović privukao je pažnju javnosti kada je javno potvrdio da je prešao na islam, čime je dodatno potvrdio ono što se već neko vrijeme naslućivalo. Naime, Bojan već duže vrijeme otvoreno govori o svojoj duhovnoj potrazi, a nedavno je viđen u ramazanskom Sarajevu, gdje je u prisustvu vjernika obilježio Bajram – duboko ganut i duhovno ispunjen. Taj trenutak, kako sam kaže, bio je jedan od najemotivnijih u njegovom životu. Na pitanje o vjeri, iskreno je odgovorio:

Put ka duhovnosti – iz tame ka svjetlu

Bojan Tomović, poznat kao Crnogorac po nacionalnosti, a sada i kao Musliman po vjeri, prošao je kroz trnovit put prepun ličnih borbi i unutrašnjih lomova. Njegova odluka da pređe na islam nije došla iz hira, već iz duboke potrebe da pronađe smisao, mir i duhovnu ravnotežu u životu koji mu je, kako kaže, često izmiče iz ruku.

Jedan od najtežih izazova s kojima se suočavao bio je bipolarni poremećaj – ozbiljna mentalna bolest obilježena dramatičnim promjenama raspoloženja, od dubokih depresija do faza intenzivne manije. Ovaj poremećaj nije samo izazov za osobu koja ga nosi, već i borba za opstanak, budući da kod mnogih može dovesti do osjećaja bezizlaznosti i čak suicidalnih misli.

Za Bojana, ta unutrašnja borba bila je svakodnevna. No, kako sam priznaje, islam je postao svjetionik u njegovom mraku, svjetlo koje mu je pomoglo da se izdigne iz duhovne praznine. Vjera mu je, kaže, ponudila mir, strukturu, nadu i snagu da prepozna sebe izvan dijagnoze. Duševnu stabilnost počeo je graditi na osnovama duhovne discipline, molitve i pouzdanja u Božiju volju.

Ammar – ime kao simbol novog početka

U procesu duhovnog buđenja, Bojan je odlučio uzeti i novo ime – Ammar, što na arapskom jeziku znači “onaj koji donosi život” ili “život sam”. Taj čin za njega nije bio samo simboličan, već i duboko emotivan. Ime koje nosi sada postalo je odraz njegove odluke da živi, da ne odustane, i da pronađe snagu tamo gdje ju je ranije gubio – u vjeri, poniznosti i ljubavi prema životu.

Prelazak na islam za njega nije bio samo religijski čin, već lična i duhovna transformacija – svojevrsni povratak sebi. Bojan vjeruje da mu je islam podario novu šansu da upozna i prihvati sebe, sa svim slabostima i ranama, ali i da raste iznutra, bez potrebe da bježi od sopstvenih emocija.

Otvoren o mentalnom zdravlju – glas koji progovara u ime mnogih

Bojan je, osim što je otvoreno govorio o svojoj vjeri, bio jednako iskren i kada je riječ o njegovoj mentalnoj borbi. Bez zadrške je govorio o tome kako mu je dijagnostikovan bipolarni poremećaj, koliko mu je terapija značila, ali i koliko puta je posustajao – preskakao lijekove, upadao u faze tame iz kojih nije bilo lako izaći. Njegova priznanja duboko su potresna, ali istovremeno i ljekovita – jer ruše stigmu o mentalnim bolestima i osnažuju druge da progovore.

Bez obzira na sve izazove, Bojan danas svjedoči da mu je vjera pomogla da pronađe stabilnost koju mu lijekovi nisu mogli u potpunosti dati. Iako priznaje da još uvijek vodi borbu s tim stanjem, ističe da se sada osjeća jače – duhovno centrirano, zahvaljujući osjećaju pripadnosti i duhovnom miru koji mu islam svakodnevno pruža.

Poruka nade – život i kad je najteže

Priča Bojana Tomovića duboko je inspirativna i nosi važnu poruku: čak i u najmračnijim trenucima, kad duša izgubi kompas, postoji put prema svjetlu. Njegova odluka da pređe na islam nije čin drame niti provokacije, već hrabar korak čovjeka koji je, nakon godina unutrašnje borbe, pronašao svoju duhovnu kuću.

Izbor imena Ammar dodatno pojačava tu simboliku – da čak i kad misliš da si na kraju, možeš izabrati život. Možeš ustati, promijeniti smjer, i pronaći ono za čim ti je duša vapila.

Njegova javna ispovijest o mentalnom zdravlju, prelasku na vjeru i svakodnevnoj borbi sa sobom, ostavlja trag – ne samo među njegovim fanovima, već i među svim onima koji se bore sa sličnim demonima. Bojan je, svojim primjerom, pokazao da istinska snaga ne dolazi iz popularnosti, već iz spremnosti da se suočiš sa sobom i ne odustaneš – ma koliko puta pao.