Dodik se uzda u dijasporu: Predstavništvo RS-a u Austriji angažiralo lobističku kuću iz SAD
Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik, posljednjih mjeseci svojim potezima gura sebe, ljude iz svog okruženja i sam entitet na ivicu. Računajući na povoljne geopolitičke okolnosti — Donalda Trumpa ponovo u Bijeloj kući i uspon ekstremne desnice u Evropi — ovaj put je ozbiljno krenuo u secesiju, piše Al Jazeera.
Ali čini se da mu plan, zasad, nije uspio. Umjesto samostalne Republike Srpske, bjegunac od bosanskohercegovačkog pravosuđa dobio je sankcije iz Njemačke i Austrije. Njegove reakcije su pokazale jednu stvar: poruke iz Berlina mu nisu toliko bitne koliko su one iz Beča.
Njemačku ministricu za Evropu, Annu Luhrmann, nazvao je „fašistkinjom“ i „lezbačom“, a usput poručio da „Nijemci svakako nisu dobrodošli“.
Kada je riječ o Austriji, priča ide nešto drugačije.
“Karavana srpskog jedinstva”
Oslanjajući se na dijasporu koja u Austriji već decenijama živi i uspješno djeluje u politici, Dodik traži načine da ostane na površini. „Predstavništvo Republike Srpske u Austriji“, koje djeluje kao kvazi-ambasada, formalno je registrovano kao privatna firma. Prošli vikend šef tog predstavništva, Mladen Filipović, otputovao u Beograd i Banja Luku kako bi tamo stao uz Dodika.
„Želimo da srpski narod ostane jedinstven“, poručio je Filipović na konferenciji za novinare u Beogradu. „Naš narod se uvijek okupljao oko institucija Republike Srpske i Srbije i to će činiti i dalje“, dodao je. Zajedno s njim doputovali su i srpski privrednici, umjetnici i ljekari, koji su se željeli informisati o političkoj situaciji kako bi tu poruku prenijeli dalje — u Austriji.
„Svi su se jednoglasno i čvrsto svrstali uz Republiku Srpsku i Srbiju – kad god je to potrebno, i tako će ostati i ubuduće“, izjavio je Filipović. Tu je beogradsku konferenciju organizovao ambasador Srbije u Austriji, Marko Blagojević. Tom prilikom najavljena je i „karavana srpskog jedinstva“, koja u narednim sedmicama planira da lobira za RS kod austrijskih medija i političara.
Bez zadrške najavljuju da će se RS i Srbija preko srpske dijaspore u Austriji uključiti u austrijsku politiku, u kojoj 27. aprila imamo bečke izbore. S obzirom na to da Socijaldemokratska partija (SPO) gotovo neprekidno ima apsolutnu većinu u Beču još od 1945. godine, ovu najavu se može smatrati bezvezarijom.
Osim toga, austrijska ministrica vanjskih poslova Beate Meinl-Reisinger neumorno ponavlja kako je Dodik prešao „crvenu liniju“ i sankcije neće mrdnuti sa mjesta.
Treći najveći srpski grad
Ipak, i ako ova najavljena „karavana“ ne promijeni ništa na izborima u Beču, lobiranje se može nastaviti na drugačiji način. Od 1. marta 2025. godine, predstavništvo RS-a u Austriji angažovalo je američku firmu Global Strategy Advisors LLC za lobiranje u korist vlasti Republike Srpske. Ugovor važi do 28. februara 2026, a mjesečno se isplaćuje 80.000 američkih dolara.
O američkoj firmi se ne zna gotovo ništa, osim da je osnovana svega nekoliko mjeseci prije potpisivanja ugovora. Pravnu osnovu za to niko im ne može osporiti, ali kako tačno izgleda njihovo lobiranje, nije poznato.
CEO firme, Dusko Jovicic, poručio je iz Arizone da je jedan od ciljeva „započeti dijalog kroz uslovno ili privremeno ublažavanje sankcija“. Pominje pregovore koje Trumpova administracija vodi s Rusijom, Iranom i Sirijom kao primjere ‘spoljne politike zasnovane na transakcijama’.
Da li će na taj način zaista uspjeti ukinuti sankcije nije predvidivo. Što se tiče Austrije, prošlog vikenda smo vidjeli ko će za njega raditi na tom cilju. Veze u Beču Dodik stvara već godinama. Približavao se desničarskoj partiji, na čelu sa Heinz-Christian Stracheom.
Ni u jednoj drugoj zemlji Dodik nema toliko pristalica kao u Austriji. Poslovne veze s Bečom, posebno kroz aferu Casino Austria, i dalje su onako kako smo navikli – netransparentne.
S obzirom na okolnosti u kojima se Milorad Dodik trenutno nalazi — nakon što je pokušao pronaći pomoć u Izraelu i Rusiji — ovo se može posmatrati kao posljednji adut u njegovom rukavu. Ostaje samo pitanje: koliko će još dugo ta „karavana“ uopšte imati snage da krene na put?
