Majka me ostavila sa osam godina i rekla da sam NJENA GREŠKA…
Kada sam imala oko osam godina, majka me je napustila. Otišla je, rekavši da ne može da podnese teret mog postojanja i da zaslužuje bolji život, jer je, prema njenim rečima, moj dolazak na svet uništio njen život. Te reči su me duboko povredile, i nisam mogla da poverujem da su došle iz usta moje majke. U tim teškim trenucima, tata je bio uz mene, pružao mi podršku i bio mi oslonac tokom celog mog školovanja.
Moj otac je uvijek bio uz mene, pružao mi podršku, pa čak i kupio automobil, često govoreći da sam ja njegovo najveće blago. Ali život je nepredvidiv i stvari se mijenjaju. Prije dva dana, moja majka, koja me napustila kad sam bila mala, pojavila se na našem pragu, moleći za oproštaj i pomoć, jer ju je muž izbacio iz kuće. Iako ne nosim mržnju u srcu, ovo je prvi put da sam osjetila potrebu da nekoga odbacim. Tata, hvala ti za sve.
BONUS TEKST
Zanimljivosti o Lavirintima kroz Historiju
Lavirinti su oduvijek fascinirali ljude, a njihova povijest bogata je mitovima, religijom, umjetnošću i psihologijom. Oni predstavljaju mnogo više od običnih zagonetki; simboliziraju putovanja, duhovnost i složenost ljudske psihe.
Jedna od najpoznatijih priča o lavirintima dolazi iz antičke Grčke. Prema mitu, na otoku Kreti je postojao lavirint koji je izgradio majstor Dedal po nalogu kralja Minosa. Lavirint je bio zatvor za Minotaura, polučovjeka-polubika, kojem su Atenjani morali plaćati danak u obliku mladih ljudi. Junak Tezej uspio je ubiti Minotaura i pronaći izlaz iz lavirinta uz pomoć niti koju mu je dala kraljeva kći, Arijadna. Ova priča simbolizira borbu između svjetla i tame, reda i kaosa, te potrebu za mudrošću i smjernicama u životu.
Lavirinti nisu bili jedinstveni za Grčku; pojavljivali su se u mnogim kulturama širom svijeta. U srednjem vijeku, lavirinti su bili česti u europskim katedralama, a najpoznatiji je onaj u katedrali u Chartresu, Francuska. Ovi lavirinti nisu imali zidove, već su bili uklesani u podove crkava, služeći za meditaciju i duhovne šetnje. Hodanje bosonogo kroz lavirint smatralo se simboličkim putovanjem kroz život prema Bogu, načinom pročišćavanja duše i postizanja unutarnjeg mira.