“Ako rodiš žensko dijete, ne vraćaj se kući!”: Rekao je muž ženi, a onda je zanemeo od šoka kada se porodila
U 21. stoljeću, uprkos napretku društvenih normi, još uvijek postoje mnogi roditelji koji pridaju previše pažnje konceptu “polu-djeteta”, odnosno vjerovanju da je dijete određenog spola poželjnije od drugog. Ova predrasuda duboko je ukorijenjena u povijesti, a izražava se kroz društvena očekivanja prema određenim spolovima, što često žene stavlja u poziciju sramote ako ne rode muško dijete. Iako su mnogi dijelovi svijeta posljednjih decenija krenuli ka ravnopravnosti spolova, taj kulturni obrazac i dalje opstaje.
Imam-hatib Muhamed Demirović na jednom je skupu istakao važnost razumijevanja da Bog određuje spol djeteta, dok bi roditelji trebali brinuti o zdravlju i dobrobiti djeteta, a ne o njegovom spolu. Međutim, mnogi roditelji još uvijek podliježu tradicionalnim uvjerenjima, često vođeni društvenim pritiscima. Na primjer, par s tri kćeri suočavao se s pritiscima zajednice, dok je otac bio opsjednut željom za muškim nasljednikom, prijeteći supruzi da neće biti dobrodošla kući ako rodi još jednu djevojčicu. Ove riječi ostavile su duboke emocionalne rane na ženi, koja je, nakon rođenja četvrte kćeri, bila obuzeta tugom i strahom od raspada porodice.
Ljekar, primijetivši njezinu patnju, prepoznao je ozbiljnost situacije. Kada je žena otkrila da će je muž možda napustiti zbog spola novorođenčeta, liječnik je odlučio postupiti na neobičan, ali ljudski način. Obratio se njenom mužu s radosnim vijestima da je dobio sina, izazvavši kod oca trenutak oduševljenja. No ubrzo su se suočili s izazovom – novorođenče je imalo fizičke deformitete. U tom trenutku, ljekar je pažljivo pristupio muškarcu, rekavši mu da je najvažnije da prihvati svoje dijete, bez obzira na njegov izgled ili spol. Taj čin pomogao je roditeljima da shvate pravu vrijednost roditeljstva – ljubav i briga za dijete, a ne njegov spol.
Imam-hatib Muhamed Demirović zaključio je da roditelji trebaju prestati biti opsjednuti spolom djeteta i umjesto toga fokusirati se na njegovu sreću, razvoj i doprinos zajednici. Jedno žensko dijete može biti od veće važnosti za porodicu nego više sinova. Prava vrijednost djeteta leži u njegovim sposobnostima, karakteru i doprinosu, a roditelji bi trebali težiti tome da svako dijete bude voljeno i poštovano, kako bi raslo u zdravom i sretnom okruženju.
