ALARM IZ ŠVEDSKE: Kakva je razlika između zločinaca Stevandića i Kordića?
Pognutu glavu mač ne siječe! Kakva je ta lika između ratnih zločinaca Daria Kordića i Nenada Stevandića?
Nikakva je! Oni su braća po “djelu i zanimanju”, predstavnici jednog nakaznog kulta i vođe udruženog koljačkog poduhvata! Njihova životna filozofija je ista – svodi se na to da je ratni zločin jedini zanat čije rezultate i dalje treba poštovati, piše Banjalučanin iz Švedske, Edin Osmančević.
Da im je DNK po zločinu sličan, ukazuje i današnji dan! Oni bi i opet učinili isto što su učinili 1992–1995!
Naime, prva je subota u mjesecu, što znači da danas katolički fanatici mole krunicu na glavnom zagrebačkom trgu.
„Klečavci“ se, između ostalog, mole za “čednost u odijevanju”, zabranu pobačaja i “duhovni autoritet muškaraca u obitelji”. Među moliteljima je i Dario Kordić – ratni zločinac osuđen zbog pokolja u Ahmićima 1993, kada su snage HVO-a, tokom hrvatsko-bošnjačkog sukoba, ubile oko 120 bošnjačkih civila.
Dario Kordić, ratni zločinac, svojedobno je, govoreći o onom što je radio u BiH tokom rata, rekao da bi “sve ponovio” i da je “svaka sekunda vrijedila”.
Sa druge strane, njegov pobratim Nenad Stevandić – istina, još uvijek neosuđen za ratne zločine koji se odnose na događaje iz 1992. godine u Kotor Varoši i Banjoj Luci, prije svega zbog nerada Tužilaštva BiH – dijeli snimak iz perioda agresije na BiH, sa istom uniformom iz te iste 1992, kada su zločini i počinjeni!
On poručuje: “Ono što sam tad rekao vrijedi i sada… Ja ću ponoviti: to nije toliko bitno ni za Evropu ni za svijet, nego za nas same – da znamo s kim imamo posla, da znamo ko protiv nas ratuje i na koji način ratuje, i da mi u ovome ratu možemo samo pobijediti ili nestati.”
Dakle, suma sumarum – nema razlike između zločinaca, ma kako se oni zvali. Braća po zanimanju se jako dobro razumiju. Ratni zločinci poput Kordića i Stevandića propovijedali su smrt na bojnom polju, zarad nacije i nacionalnih interesa. Oni su danas živi i zdravi, imućni i na visokim društvenim položajima.
Ne prođe jedan jedini dan a da razne „patriote“, takozvani intelektualci i akademici, ne pozivaju u rat za Kosovo, pozivaju svoj narod da se žrtvuje za „svetu srpsku zemlju“. Svoje živote žrtvovati će uvijek neko drugi – obični ljudi, prerađeni u topovsko meso!
Zločinci poput Stevandića i Kordića pozivaju u boj u ime otadžbine i domovine, dok oni mirno nastavljaju graditi svoje karijere i vladati iz zlatnih dvoraca!
Zločinci nas uče da mrzimo i prihvatamo njihove kodekse ponašanja! Njihove riječi su otrov – zaraza koja se uvlači u ljudsku dušu i izobličava je do neprepoznatljivosti.
Stevandić nas uči kako je njegov narod najveća žrtva, da cio svijet mrzi Srbe i da ih niko ne razumije! Da je međunarodna zajednica protiv Srba, da se samo Srbima (ili Hrvatima) sudi u Hagu, da smo sa svih strana okruženi neprijateljima!
Cilj Kordićeve i Stevandićeve zločinačke ideologije je da izopači normalne ljudske vrijednosti svojstvene slobodnom čovjeku! Trude se iz petnih žila da, kao predstavnici svog naroda, taj isti narod liše empatije; da ga spriječe da doživi svoju moralnu katarzu; da ga učine poštovaocima raznih zločinaca, da se govori o njima sa strahopoštovanjem.
Na nama je da se suprotstavimo ovoj moralno nakaznoj inverziji! To su najbolje shvatili i studenti Srbije, jer ne žele da žive u društvu koje ih uči da je zločinac heroj, da je zlo dobro, da je ubistvo čin rodoljublja, da je laž jedina istina. Studenti su shvatili da su i oni postali žrtve ratnih zločinaca, piše Osmančević.
Zbog toga i moja reakcija na izjave ova dva ratna zločinca, povazda žednih ljudske krvi, patnje i nesreće: NE u moje ime!
Vasković otkriva: Ko će se još naći na njemačkim i austrijskim crnim listama
