“BIO JE SA MNOM U BRAKU 9 DANA, PA OTIŠAO KOD KOMŠINICE”: Onda se saznalo zašto su svi muževi pobegli od Bosanke

Priča o Bosanki Seki ispunjena je tugom i teškoćama, jer je kroz svoj život prošla mučan put zbog nemogućnosti da zatrudni i postane majka.

U malom selu u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini, žive brat i sestra, čiji su životi u kontrastu. Brat, otac šestero djece, uživa u radostima roditeljstva, dok sestra pati zbog toga što nikada nije mogla postati majka. U svom očaju, često izražava žaljenje, govoreći da bi život bio lakši da je barem jedno dijete ispunilo njezin život.

Sestra Seka, sada u 70-im godinama, cijeli život nosi teret ove tuge, povezan sa svojom nesposobnošću da postane majka. Sklopila je više brakova, ali su je partneri napustili kad su shvatili da neće imati djece. Unatoč tome, ona ne pokazuje nikakvu volju za odustajanje, nastavljajući težak rad na selu, čuvajući ovce i obrađujući polja. Iako je starija, još uvijek je aktivna i produktivna, uprkos svim životnim poteškoćama.

Seka živi s bratom, koji joj je ustupio sobu, i zadovoljava se jednostavnim životom. Ne žali se na svoj život, već uživa u malim zadovoljstvima poput branja gljiva, šljiva i koprive. Za nju, rad je ključni način preživljavanja i postizanja osnovnih životnih potreba. Osuđuje one koji se ne trude, ali se žale na nedostatak resursa, vjerujući da samo marljiv rad može donijeti plodove.

Osim toga, Seka se prisjeća svojih nesretnih brakova. Prvi brak završio je nakon tri godine zbog toga što nije mogla zatrudnjeti. Smatrana je neproduktivnom i izbačena je sa imanja. U drugom braku, muž ju je napustio nakon što je otišao u vojsku i nikada se nije vratio. Seka je vjerovala da će joj to biti prilika za sreću, ali ljubavni život joj je opet srušen.

U svom životu, Seka nije imala vlastite djece, a to je bio njezin najveći gubitak. Iako su brakovi propali zbog nemogućnosti da ima djecu, ona i dalje smatra da bi jedno dijete bilo neprocjenjivo blago. Niti vlastita dugovječnost, niti očekivanja za budućnost nisu joj važni, jer žali što nikada nije imala obitelj koju bi obogatila svojim djetetom.

Seka je dirljiv primjer osobe koja je kroz život nosila tešku tugu, suočavajući se s društvenim očekivanjima, gubitkom svrhe i nezadovoljstvom koje je često pratilo žene u ruralnim zajednicama koje nisu mogle ostvariti svoju roditeljsku ulogu.

Priča o Bosanki Seki: Izdržljivost i Snaga Života u Suočavanju sa Teškim Sudbinama

U srcu Bosanske planine, gdje priroda kroji životne izazove, živi žena čiji je život obojen tugom i snovima o majčinstvu koji nikada nisu postali stvarnost. Iako njezina priča nije jedinstvena, ona nosi u sebi univerzalnu poruku o snazi, upornosti i suočavanju s gubicima koji nas oblikuju.

Seka, žena u 70-im godinama iz sela Srebrenica, nije samo žrtva nemogućnosti da postane majka. Ona je simbol borbe žena koje su živjele u ruralnim sredinama, gdje su društvene norme i očekivanja često predstavljali dodatni teret na plećima onih koji nisu ispunjavali uobičajene standarde. Iako se nosila sa životnim teškoćama, Seka nije zatražila sažaljenje, već je izgradila svoj svijet unatoč svim gubicima.

U njezinim godinama, kada su mnogi već odustali od teškog fizičkog rada, ona još uvijek neumorno brine o stoci i obrađuje polja. Za nju, rad nije samo način preživljavanja, već i snaga kojom je nastojala ispuniti prazninu koja je ostala zbog nemogućnosti da postane majka. Život na selu, ma koliko težak bio, Seka nije smatrala teretom. Zamišljala je svoj svijet kroz prizmu aktivnosti, i u malim stvarima pronalazila utjehu. Sakupljanje gljiva, šljiva, i koprive tijekom ljeta za nju su bile male pobjede koje su joj omogućile da nastavi dalje, bez obzira na to što je život u obitelji izostao.

No, njena priča nije samo o napornom radu. To je i priča o emotivnom gubitku i nesretnoj sudbini koju su mnoge žene u ruralnim sredinama tog vremena morale podnijeti. Brakovi koji su završavali zbog nemogućnosti da ima djecu, te društvene norme koje su definirale ženu kroz njenu sposobnost da stvori obitelj, učinile su Seki život još težim. Unatoč tome što se njezin prvi muž udaljio nakon što nisu imali djece, i drugi muž je otišao, smatrala je to gubitkom ne samo partnera, već i nade. U njezinu svijetu, gdje su obitelj i potomstvo bili neupitni simboli uspjeha, bila je smatrana neproduktivnom i bezvrijednom.

Seka nije gajila osjećaj mržnje ili tuge prema onima koji su je napustili, već je prihvatila život kakav jest, bez iluzija. Za nju, život nije bio u posjedovanju imovine ili izgradnji obitelji, već u tome da ostane aktivna, produktivna i sposobna suočiti se sa životom svaki dan. U njezinim riječima bilo je duboko poštovanje prema radu, jer je vjerovala da samo rad može dovesti do promjena. Žalila se na one koji su neprestano prigovarali, umjesto da poduzmu konkretne korake kako bi promijenili svoj život.

Njezina priča nije samo potresna, već nosi snažnu poruku svim ženama koje se bore s neostvarenim životnim ciljevima. Seka nas podsjeća da život, iako ispunjen gubicima i neostvarenim željama, ne mora biti beznadno tužan. Snaga nije samo u velikim ostvarenjima, već u malim, svakodnevnim pobjedama koje nas drže na nogama i omogućuju nam da živimo s dostojanstvom, bez obzira na sve izazove.

Iako nije imala djecu, Seka nije ostala sama. Njezina obitelj, iako ne konvencionalna, bila je u njezinu bratu, koji je bio uz nju do kraja. U zajedničkom životu, brat i sestra podupirali su jedno drugo, stvarajući obitelj koja se temeljila na međusobnoj ljubavi i pomoći. Takav život, iako jednostavan, nosio je duboku vrijednost.

Na kraju, Seka nas uči da istinska vrijednost života nije u onome što posjedujemo, već u tome kako se nosimo sa životnim izazovima. Upravo kroz te izazove ona je postala simbol izdržljivosti i snage, žena koja je svojim životom pokazala da život, ma koliko težak bio, ima svoju ljepotu u malim stvarima koje činimo svakog dana.