“Da sam birao ne bih bio Mustafa, baka me mučila, terala me da klanjam”: Oženio je Slavicu koja mu je umrla na rukama

Budući da je bio izuzetno talentovan i nagrađivan brojnim priznanjima za svoj doprinos glumačkoj umjetnosti, Mustafa Nadarević je rijetko davao intervjue. Njegova želja da sačuva privatnost i ne dopusti da ona postane predmetom komercijalizacije bila je duboko ukorijenjena u njegovoj ličnosti. Ipak, bez obzira na tu povučenost, Nadarević je s publikom dijelio jedinstvenu, iskrenu vezu koja je opstala čak i nakon raspada bivše Jugoslavije. Uloga Izeta Fazlinovića u popularnoj seriji “Lud, zbunjen, normalan” dodatno je učvrstila njegovu popularnost i status neponovljivog glumačkog velikana.

Njegov privatni život bio je obilježen brojnim izazovima. Posebno se isticala stroga baka, čiji su postupci prema njemu ostavili dubok trag, kao i brak sa Slavicom, koja mu je tragično preminula na rukama. Nadarevićevo putovanje u svijet glume započelo je još u prvom razredu osnovne škole, kada mu je učitelj dodijelio ulogu Crvenkapice u školskoj predstavi. Odluka je bila motivisana njegovom dužom kosom i visokim glasom, koji su podsjećali na djevojačke karakteristike.

Kako je odrastao, njegova strast prema glumi postajala je sve izraženija. U srednjoškolskim danima priključio se amaterskom kazalištu “Viktor Car Emin”, gdje je njegovo zanimanje za scensku umjetnost dobilo ozbiljniji oblik. Rođen 2. maja 1943. godine u Banjoj Luci, Mustafa Nadarević bio je plod ljubavi između Mehmeda i Asje. Njihova veza nije nailazila na odobravanje porodice, ali su ipak uspjeli prkositi preprekama i stupiti u brak. Nažalost, njihova sreća bila je kratkog vijeka jer je Mehmed preminuo od tuberkuloze u 28. godini, ostavljajući Asju samu s malim Mustafom.

Suočena s teškom finansijskom situacijom, Asja je donijela odluku da sina pošalje na školovanje u Zagreb. Iako je tamo proveo samo godinu dana, to iskustvo imalo je značajan utjecaj na njegov pogled na svijet. Nakon povratka u Bosanski Novi i završetka osnovnog obrazovanja, preselio se u Rijeku kod bake i djeda, gdje je nastavljen njegov put prema glumačkom svijetu. Njegov talenat bio je očigledan još u djetinjstvu – izražajnost, scenska prisutnost i sposobnost da se uživi u različite uloge postale su njegov zaštitni znak.

U profesionalnom smislu, Nadarevićeva karijera bila je izuzetno bogata i raznolika. Njegove uloge u filmovima “Otac na službenom putu”, “Glembajevi”, “Već viđeno”, “Gluvi barut”, “Kuduz” i “Ničija zemlja” samo su dio njegovog impresivnog opusa. Ipak, široj publici ostao je najpoznatiji po nezaboravnoj ulozi Izeta Fazlinovića, lika koji je postao sinonim za humor i autentičnost bosanskohercegovačkog mentaliteta.

Njegov privatni život bio je kompleksan i ispunjen velikim ljubavima. Tri puta se ženio – iz prvog braka s Jasnom imao je kćer Nađu, dok su iz drugog braka sa Snežanom rođeni sin Aša i kćer Nana. Njegova posljednja i najdublja ljubav bila je Slavica Radović, s kojom je dijelio petnaest godina života. Njena borba sa zloćudnim tumorom bila je duga i teška, a Mustafa ju je pratio i podržavao do posljednjeg trenutka.

U svojim autobiografskim promišljanjima Nadarević je govorio o glumi kao o načinu suočavanja s bolom i gubitkom. Smatrao je da gluma omogućava čovjeku da prođe kroz višestruke smrti na sceni, dok u stvarnom životu smrt dolazi samo jednom i nepovratna je. Bio je čovjek širokih vidika, kojem su ljudskost, prijateljstvo i iskrenost bili važniji od bilo kakvih podjela, uključujući i one vjerske.

U djetinjstvu, dok je živio kod bake po majci, često je bio primoran da uči o vjeri, iako ga to nije previše zanimalo. Prisjećao se kako ga je baka tjerala da klanja i moli, dok je on, iscrpljen igrom s vršnjacima, želio samo da ode na počinak. S druge strane, baka s očeve strane nije ga primoravala da ide u crkvu, ali se u njenoj kući svejedno slavilo i Božić i Uskrs, unatoč tome što je njen pokojni suprug bio musliman.

Kroz život, Mustafa Nadarević nikada nije gajio predrasude prema ljudima različitih vjera i nacija. Njegova filozofija bila je jednostavna – poštovati svakoga kao čovjeka, bez obzira na pripadnost. Iako je jednom izjavio da, da je mogao birati, ne bi bio Mustafa, ipak je prihvatio svoje porijeklo i oblikovao vlastiti put. Bio je svjestan da čovjek tokom života stalno uči i sazrijeva, ali je znao i da su neka saznanja dostupna tek u posljednjim trenucima života.

Njegova ostavština ostaje neizbrisiva. Generacije koje su odrastale uz njegove filmove, serije i pozorišne predstave i dalje ga pamte s osmijehom i poštovanjem. Njegov lik i djelo žive kroz smijeh, suze i nebrojene replike koje su postale dio svakodnevnog govora. Mustafa Nadarević nije bio samo glumac – bio je simbol umjetnosti, života i istinske ljubavi prema sceni i publici.