“Davala sam odjeću za djevojčicu od 2–3 godine”
Donirala sam odjeću za djevojčicu od 2 do 3 godine. Javila mi se žena koja je tvrdila da se nalazi u jako teškoj situaciji – njena kćerka navodno nije imala što da obuče – i zamolila me da joj odjeću pošaljem poštom, o vlastitom trošku. Isprva sam bila sumnjičava, ali onda sam pomislila:
„Ko zna kakva je stvarno njena priča?“
Odlučila sam vjerovati i poslala sam joj sve što sam imala, o svom trošku.
Godinu dana kasnije, iznenadio me paket. U njemu su bili orašasti plodovi, suho voće, domaća marmelada i razne druge poslastice. Poslala ih je ta ista žena. Ispostavilo se da su se izvukli iz teškog perioda – muž je našao dobar posao, a ona je odlučila zahvaliti svima koji su im tada pomogli. Bio je to iskren i neočekivan gest koji me duboko dirnuo.
Snaga male dobrote
U svijetu gdje često sumnjamo jedni u druge, jedan mali čin dobrote može ostaviti dubok trag — i na onome ko prima, i na onome ko daje.
Prije godinu dana, jedna žena odlučila je podijeliti odjeću svoje djevojčice, veličine za uzrast od 2 do 3 godine. Ubrzo joj se javila nepoznata žena s tužnom pričom — tvrdila je da njena kćerkica nema šta da obuče i zamolila je da joj odjeću pošalje poštom, i to o njenom trošku.
Prva reakcija bila je sumnja. Takve priče često nailaze na nepoverenje, ali u njoj se probudilo nešto jače — empatija. Pomislila je: „A šta ako je stvarno u nevolji?“ I poslala je paket, ne očekujući ništa zauzvrat.
Godinu dana kasnije, kada je već gotovo zaboravila na taj gest, stigao joj je paket pun domaćih proizvoda — orašasti plodovi, suho voće, marmelada… Bila je to zahvalnica od iste žene. Objasnila je da su se izvukli iz teške situacije, muž je pronašao stabilan posao, i sada želi uzvratiti svima koji su im pomogli u najmračnijem periodu.
Ova priča nas podsjeća na to da pomoć koju pružimo ne mora biti velika da bi bila značajna. Nekada je upravo sitna gesta — poslana kutija dječije odjeće — ono što nekome vraća vjeru, dostojanstvo i nadu. I najvažnije: dobrota se, kad-tad, uvijek vrati.
