DR RAJOVIĆ, EKSPERT ZA INTELIGENCIJU NAJMLAĐIH, OTKRIVA: Besno i razmaženo dete možete dovesti ured samo na OVAJ NAČIN
Dr Ranko Rajović: Prezaštićivanje djece vodi ka ozbiljnim problemima u razvoju
Dr Ranko Rajović, ljekar, neuroendokrinolog i osnivač Nikola Tesla centra, cijelu karijeru posvetio je proučavanju dječijeg razvoja. Upozorava da roditelji, često iz velike ljubavi, prave ozbiljnu grešku – prezaštićuju djecu.
Prezaštićivanje ometa prirodan razvoj djece. Rajović naglašava da djeca moraju da se kreću, da padnu, ogrebu koljena, izađu na kišu i vjetar. Time razvijaju motoričke sposobnosti i nervni sistem, jer se mozak razvija pokretom, naročito u prvim godinama života.
Kao ilustraciju, dr Rajović kritikuje upotrebu povodaca za djecu, objašnjavajući da djeca moraju učiti da padaju, preskaču prepreke i razvijaju koordinaciju kroz igru na prirodnim podlogama. U suprotnom, djeca postaju nespretna i njihov razvoj nervnih veza biva usporen.
Granica između zaštite i prezaštićivanja
Roditelji moraju naučiti razliku između zaštite i pretjerane zaštite. Okruženje ima presudan uticaj na razvoj inteligencije. Bez adekvatne stimulacije, čak i djeca genijalnih roditelja mogu pokazati ozbiljne razvojne probleme.
Veliku prijetnju predstavlja i prekomjerno korišćenje tehnologije. Rajović ističe da tableti i telefoni, ako se koriste bez kontrole, štetno utiču na dječiji mozak, stvarajući zavisnost od brzih stimulacija i smanjujući sposobnost koncentracije.
Pravila, granice i važnost igre
Prema Rajoviću, djetinjstvo mora biti ispunjeno igrom, a ne pretjeranim obavezama. Preopterećenje aktivnostima i odsustvo slobodne igre negativno utiču na razvoj djece. Roditelji trebaju uspostaviti jasna pravila i dosljedno ih se pridržavati, jer popuštanje pred dječijim zahtjevima vodi u razmaženost i impulsivno ponašanje.
Razmaženost i izljevi bijesa
Razmažena djeca, koja nisu naučila da prihvate “ne” kao odgovor, češće imaju izlive bijesa. Pored toga, prekomjerno igranje video igara dovodi do stvaranja ovisnosti o neurotransmiterima poput endorfina i dopamina, čime djeca gube toleranciju na frustraciju i postaju nesposobna za normalne socijalne interakcije.
Potrebne promjene u obrazovanju i vaspitanju
Rajović upozorava da tradicionalni obrazovni sistem ne prati potrebe djece. Sve više djece ima razvojne smetnje poput disleksije i disgrafije, a roditelji i škole često zakasne sa reagovanjem. Ključ je u ranom prepoznavanju problema i promjeni pristupa obrazovanju, sa ciljem razvoja funkcionalnog znanja i kreativnosti.
Zaključak
Roditelji imaju ključnu ulogu u razvoju djeteta. Važno je da se edukuju, postavljaju granice, podstiču igru na otvorenom i kontrolišu upotrebu tehnologije. Vrijeme provedeno s djecom je nezamjenjivo, a ulaganje u njihovu sreću i zdrav razvoj donosi koristi cijelom društvu.
