Nana Fata Jaganjac (79) jedina je Bošnjakinja koja živi u Bileći. Svoju kuću je napustila 1993. godine, a vratila se 2001. Njen sin Abid poginuo je u saobraćajnoj nesreći, a muž joj je preminuo od infarkta.

Mezar sina Abida, kojeg je ukopala u Bileći, bio je glavni razlog njenog povratka. Kako je rekla za „Avaz“, počela je postiti kao dijete, a ovaj ramazan provodi u svom i na svom, i u dobrom zdravlju.

– Bogu hvala. Nisam bila bolesna, ja, Boga mi, ne idem gdje su bolesni i gdje je gripa. Dobro sam – rekla je Jaganjac.

Dodaje da nije imala nikakvih problema u Bileći i da se komšiluk uvijek lijepo pazio. Ističe kako je ovog ramazana manje ljudi koji navraćaju u ovaj grad na samoj granici BiH s Crnom Gorom.

– Slabo ljudi ima da dođe. A Boga mi, neimaština, sve skupo, da Bog sačuva, vidiš, svugdje po svijetu. Nema nigdje nikoga ove godine, nešto slabo iftara, nije samo kod mene, nego svugdje – ispričala je nana Fata.

Ona godinama unazad svakog ramazana pali kandilje na Carevoj džamiji u Bileći. Prisjeća se da je njen brat kao dijete nosio fenjer i palio na džamiji na Planoj za ramazan. Kandilje pali da bi, kako kaže, ko prođe Bilećom, mogao da vidi da tu ima Bošnjaka i da ima gdje da se pomoli Bogu.

– Palim, Boga mi, milo mi. Znači mi da se vidi da ima džamija. Odem ujutro ugasim, uvečer upalim. To mi nije ni posao, ni obaveza, ja to od sebe i to svako poštuje. I muftija iz Mostara i moj Sadet efendija. Meni milo i da prohodam. Ja nekad i kad se ne pale kandilji, odem, otvorim džamiju i provjerim da nije negdje voda ušla na prozore i vratim se kući. Šta ću, kad nema niko – kaže Fata.

Ističe da putnici-namjernici koji proputuju kroz ovaj hercegovački gradić, a koji u džamiji žele namaz obaviti, uglavnom znaju da kod nje stoji ključ od džamije. Međutim, naglašava da su takve situacije vrlo rijetke.

Naglašava da je najbolje u svojoj kući.

– Žao mi je ovo napuštati, dosta me je jada ubilo kad sam se vratila. Nisam našla čašu, vodu sam iz šake pila. I sve upropašteno. I sad fino sredila i uživam u svojoj kući – zaključila je Jaganjac.

Nana Fata ima kćerku u Janji kod Bijeljine i braću u Švedskoj i u Sarajevu. Kaže da je rodbina posjećuje uglavnom ljeti. Kako kaže, zvali su je i da kod njih boravi, ali ona voli biti u svojoj kući.

– Dođu moji ljeti. Imam jednog brata u Švedskoj, a drugi je bolestan. Dođe i on, dovedu ga djeca da se vidimo. Mene oni zovu. Odem ja i kod kćerke u Janju, bila sam mjesec i po zimus. Zaustavljali su me, Boga mi, „kud ćeš majko, šta te veže dolje“, pitaju. Velim, odoh, sine, ranije – rekla je nana Fata, prenosi Hayat.