“Imam 15 godina i odrasla sam sa bakom koja je prije 2 mjeseca umrla…”

Odrastao sam uz svoju baku, ženu nevjerovatne snage i posvećenosti, koja je preuzela ulogu roditelja u mom životu. S nepunih petnaest godina, njen brižni zagrljaj bio mi je jedina sigurnost. Nažalost, prije samo dva mjeseca, baka je preminula, ostavivši iza sebe prazninu koja se ničim ne može popuniti.

Tijekom odrastanja, svaki put kada bih se raspitivao o svojim roditeljima, baka bi mi, umjesto jasnog odgovora, govorila da će istina doći u pravo vrijeme. I to vrijeme je, čini se, nastupilo. U svojoj oporuci ostavila mi je svu svoju imovinu, ali mnogo značajniji od materijalnog nasljeđa bio je komad papira – pismo koje otkriva istinu o mojim roditeljima.

Iako me baka zamolila da ne otvaram pismo prije nego što napunim osamnaest godina, radoznalost i želja za saznanjem nadvladale su obećanje. Nesposoban da se suzdržim, otvorio sam omotnicu i suočio se s istinom koja me oborila. Moja majka je, najblaže rečeno, živjela od prodaje ljubavi. Nakon mog rođenja, napustila je zemlju u pratnji nepoznatog muškarca, najvjerojatnije otišavši u Rusiju, odakle se više nikada nije javila niti pokazala interes za moj život.

Moj otac, s druge strane, nije tek puki duh prošlosti. Naprotiv, on je danas moćan i utjecajan političar u našem gradu, figura čije ime izaziva poštovanje i strahopoštovanje. Ipak, kako je baka napisala, iako je on „99%“ moj otac, potpuna sigurnost ne postoji, s obzirom na to da je moja majka u to vrijeme imala odnose s više muškaraca. Ta nesigurnost u mom očinstvu čini sve još težim.

Ne znam kako postupiti nakon ovog saznanja. Osjećam grižnju savjesti što nisam poslušao baku i pričekao još nekoliko godina. Možda bi mi, s više zrelosti, bilo lakše podnijeti sve ovo. Sada, kada znam istinu, sve mi se čini još bolnijim. Gubim nadu da ću ikada moći pronaći roditeljsku ljubav, jer se čini da su vrata do mojih roditelja zauvijek zatvorena.

Dugovječnost nije samo puko produženje životnog vijeka, već i sposobnost da očuvamo zdravlje i vitalnost što je duže moguće. Postoji jednostavan, ali izuzetno koristan test koji može pružiti uvid u naše fizičko stanje – test sjedi-stani. Prema dr. Natali Azar, ovaj test predstavlja suptilan, ali pouzdan pokazatelj općeg blagostanja i dugovječnosti.

Suština testa je jednostavna: iz stojećeg položaja potrebno je spustiti se na pod prekriženih nogu, a zatim se ponovo podići u stojeći položaj, koristeći isključivo snagu nogu i trupa, bez oslanjanja na ruke ili bilo koji drugi dio tijela. Ovaj test zahtijeva snagu, fleksibilnost, ravnotežu i kardiovaskularnu kondiciju, zbog čega mnogi liječnici smatraju da pruža dragocjene informacije o fizičkom zdravlju pojedinca.

Studija iz 2012. godine pokazala je da je test sjedi-stani značajan prediktor smrtnosti kod osoba starijih od 51 godine. Istraživanje je utvrdilo da su ispitanici s niskim rezultatima imali čak sedam puta veću vjerojatnost da će preminuti u narednih šest godina. Ipak, treba uzeti u obzir da su osobe s najslabijim rezultatima bile ujedno i najstarije, što logično objašnjava višu stopu smrtnosti.

Važnost ovog testa ogleda se u činjenici da ne procjenjuje samo kardiovaskularno zdravlje, već i ravnotežu, pokretljivost i opću fizičku spremnost. Prema dr. Azar, često se fokusiramo isključivo na aerobnu kondiciju, dok zanemarujemo jednako važne faktore poput agilnosti i fleksibilnosti, koji mogu biti ključni za dugovječnost i neovisnost u starijoj dobi.

Postupak testa je sljedeći: krećete iz uspravnog položaja s maksimalnih 10 bodova. Prilikom sjedanja na pod i ponovnog ustajanja, oduzima se jedan bod za svaki oslonac na ruke, koljena, podlaktice ili bilo koji drugi dio tijela. Ako se možete podići bez ikakve pomoći, vaš rezultat ostaje savršenih 10. Suprotno tome, ako uopće ne možete izvesti pokret, rezultat je nula.

Iako test ne može u potpunosti zamijeniti medicinske preglede, on može poslužiti kao koristan alat za samoprocjenu fizičke kondicije i podstaknuti ljude da više rade na svojoj snazi, ravnoteži i fleksibilnosti. U konačnici, dugovječnost nije samo pitanje godina, već i kvalitete života koje te godine nose sa sobom.