“Moj muž duže vremena radi i živi u Njemačkoj…”

“Moj muž već duže vrijeme radi i živi u Njemačkoj, a ja sam mu se pridružila prije nekoliko mjeseci, nakon što sam se porodila. Prošli vikend mislila sam da će biti posljednji i za mene i za našu kćerku. Muž je bio na noćnoj smjeni, a ja sama u malom stanu, kad je iznenada bebica počela strašno plakati. Nisam znala šta joj je, a kad sam joj izmjerila temperaturu… šokirala sam se – 38,3. Sama, muž na poslu, ne govorim jezik, a od panike sam se počela tresti. Tad sam krenula od vrata do vrata, nadajući se da će mi neko od susjeda pomoći.

Panična, s bebom koja plače, mislila sam da je možda uplašeni susjedi nisu željeli otvoriti vrata. Vraćala sam se nazad u naš stan, kad je izašla starija gospođa, prava Njemica. Pružila je ruke prema mojoj bebi, uzela je u naručje i pokazala mi da uđem u njen stan.

Nakon što smo ušli, raspremila je moju bebu i okupala je alkoholom. Nakon samo nekoliko minuta, temperatura moje bebe je počela padati, a kad se smirila i zaspala, ta gospođa mi je, budući da ne govorim njemački, rukama objasnila da joj rastu zubići. Malo je čudno što je na kraju spasilo moju bebu… alkohol… s obzirom na to da smo muž i ja vjernici i da ne koristimo alkohol ni u koje svrhe, tačnije veliki smo protivnici toga.

Zbog toga mu to nisam smjela ni ispričati, ko zna kako bi reagovao. Ipak, najvažnije je da je ta strašna noć prošla.”