NAJLEPŠU ŽENU SVETA SU UDALI NA SILU: Zaove su je tukle, muž varao, pa odbacio jer rađa žensku decu, njena osveta BOLI
Kroz povijest, mnoge žene su se istakle kao značajne ličnosti, stekavši slavu unatoč velikim poteškoćama. Mnoge su bile žrtve maltretiranja, a neke čak i fizičkog zlostavljanja. Djetinjstvo egipatske princeze Fawzije može se na mnogo načina usporediti s fantastičnom pričom.
Sa zapanjujućom sličnošću s holivudskim ljepoticama Hedy Lamarr i Vivien Leigh, posjedovala je privlačnost filmske zvijezde i odrasla u palači Ras el-Tin u Aleksandriji, gdje su ljubav i radost bili svakodnevica. Godine 1942., Cecil Beaton, umjetnik angažiran od strane časopisa “Time”, prikazao ju je kao očaravajuću ‘azijsku Veneru’ s besprijekornim licem u obliku srca i svjetlucavim plavim očima.
Ipak, njen put nije bio bez izazova. Princeza Fawzija je oplakivala gubitak ne jedne, nego dviju kruna, jer se financijska stabilnost njezine obitelji urušila nedugo nakon udaje za iranskog šaha. Rođena 5. studenoga 1921., kao prvorođeno dijete kralja Fuada I. od Egipta i Sudana, sultana Fuada I., i njegove druge supruge Nazli Sabri, nosila je mješavinu egipatskog i albanskog naslijeđa, što je bilo vidljivo u njenoj tamnoj kosi i očaravajućim plavim očima.
Školovana u Švicarskoj, tečno je govorila arapski, engleski i francuski. Unatoč bogatstvu, odanom suprugu i neospornoj ljepoti, princeza Fawzija je kroz život shvatila da blistav vanjski svijet često krije mračne tajne. Cecil Beaton ju je smatrao savršenim modelom za reinterpretaciju Botticellijeve Venere, dodjeljujući joj laskavu titulu “najljepše žene na svijetu”.
Njezin dogovoreni brak s Mohammadom Rezom Pahlavijem, budućim iranskim šahom, spajao je dvije kraljevske loze, ali je od početka bio osuđen na propast. Razlike u kulturi, religiji i načinu života stvarale su napetosti. Fawzija se teško privikavala na život u Iranu, osjećajući se izolirano i nezadovoljno, te je patila zbog napetog odnosa s tazbinom i suprugovih nevjera. Nakon rođenja kćeri Shahnaz, odlučila je napustiti iranski dvor i vratiti se u Egipat. Razvod je uslijedio 1948. godine, a kao uvjet za njegovu finalizaciju, njezina kćer je ostala u Iranu.
Godinu dana kasnije, princeza Fawzija je pronašla sreću u braku s Ismailom Husseinom Shirinom, uglednim egipatskim ministrom. Njihova veza trajala je do njegove smrti 1994. godine, a zajedno su dobili sina i kćer. Unatoč političkim previranjima u Egiptu, poput svrgavanja njezinog brata kralja Farouka 1952. godine, Fawzija je ostala privržena svojoj domovini i provela ostatak života u Kairu i Aleksandriji, gdje je preminula 2013. u dobi od 92 godine.
