Progovorila žena koja je pobegla iz Ivanovog “PRAVOSLAVNOG HAREMA” i otkrila šta im je sve radio: Živi sa tri žene i ima 30 DECE

Julija Dubilina, bivša supruga Ivana Suhova, odlučila je da podijeli svoje traumatično iskustvo i progovori o nasilju koje je trpjela tokom braka s njim. Suhov je bio poznat po kontroverznom načinu života, dijeleći dom s više žena, a Julija je, vjerujući da će njihov susret poboljšati njene životne okolnosti, krenula u nepoznato s troje djece. Međutim, dolaskom u Vladimirovsku oblast, ubrzo je shvatila da je dospjela u iznimno destruktivno i toksično okruženje iz kojeg je bilo teško pronaći izlaz.

Početak manipulativne kontrole

Već na samom početku zajedničkog života, Julija je uvidjela da Ivan nije običan muškarac. Živio je s dvjema ženama, Anom i Natalijom, ali to je bio tek dio kompleksne i disfunkcionalne situacije. Ubrzo nakon njenog dolaska, Ivan je počeo tvrditi da je on otac njene djece, iako to nije bio. Ovakav vid manipulacije bio je samo prvi u nizu njegovih metoda kontrolisanja i potčinjavanja. Agresija, koju je ispoljavao ne samo prema njoj nego i prema njenoj djeci, s vremenom je postajala sve očiglednija i strašnija.

Jedan od najšokantnijih trenutaka u njihovom odnosu dogodio se kada je Ivan kupio burku i naredio Juliji da je nosi, koristeći to kao još jedan alat za potpunu kontrolu njenog života. S vremenom je postajalo sve jasnije da Ivan sistematski koristi nasilje i zastrašivanje kako bi upravljao onima koji su mu bili podložni. Tukao je djecu na skrivenim mjestima, kako bi sakrio tragove, a zbog konstantnog straha i nemoći, ona su počela prihvatati takvo ponašanje kao normalno. Julija je s vremenom shvatila da Ivan ne samo da manipuliše njom, već i ispire mozak njenoj djeci, usađujući im strah i poslušnost.

Izolacija i potpuna kontrola

Život s Ivanom postajao je sve mračniji. Julija je bila primorana da potroši svoj materinski kapital kako bi kupila sobu od svega 13 kvadrata, koja nije imala osnovne uvjete za život. Kako bi je dodatno oslabio i učinio zavisnom od sebe, Ivan joj je zabranio bilo kakav kontakt s osobama izvan njihove zajednice. Na taj način je dodatno pojačao njenu izolaciju, čineći je bespomoćnom i u potpunosti zavisnom od njega.

Julijina majka, Svetlana Paramonova, svjedočila je o brutalnosti koju je Ivan pokazivao prema djeci. Prema njenim riječima, Ivan je čak primoravao trogodišnjake da čitaju i pišu, a ako bi pogriješili, polivao bi ih hladnom vodom. Ove surove metode bile su dio njegove strategije kontrole i oblikovanja djece, stvarajući atmosferu stalnog straha i napetosti u kući.

Život u zajednici i manipulacija

Kako bi dodatno učvrstio svoju moć, Ivan je stvorio životnu zajednicu u kojoj su žene bile prisiljene dijeliti jednog muškarca i brinuti se o čak 14-ero djece. Žene su bile zadužene za sve kućne poslove, dok je Ivan tvrdio da ih on izdržava. Međutim, istina je bila daleko od njegovih tvrdnji – živio je isključivo od socijalnih naknada i dječijih dodataka, dok je sebe predstavljao kao zaštitnika i dobročinitelja.

Julija je, nakon mnogo borbe, uspjela napustiti Suhova i njegov dom. No, čak i tada, Ivan je nastavio držati kontrolu nad njenim životom – zadržao je njenu bankovnu karticu i s nje podigao svih 20 hiljada rubalja, čime joj je dodatno otežao početak novog života. Iskustvo koje je prošla samo potvrđuje koliko je Ivan težio apsolutnoj moći nad ženama koje su bile dio njegovog domaćinstva.

Zaključak

Ivan Suhov je kroz godine izgradio sistem u kojem je sve bilo pod njegovom kontrolom – žene su postale njegove žrtve, a djeca sredstvo za ostvarivanje njegovih interesa. Priča Julije Dubiline služi kao upozorenje svim ženama koje se nalaze u sličnim situacijama, podsjećajući ih na važnost prepoznavanja znakova zlostavljanja i traženja pomoći na vrijeme.

Nasilje i manipulacija u intimnim odnosima ostavljaju duboke i trajne posljedice na živote žrtava, a ignorisanje ovakvih problema samo doprinosi njihovom daljnjem širenju. Svojom pričom, Julija nastoji ohrabriti žene da prepoznaju toksične odnose u kojima se mogu naći i da potraže izlaz prije nego što bude prekasno. Njena ispovijest nije samo priča o patnji, već i o hrabrosti da se prekine začarani krug nasilja i kontrole.