RUSKO PLEME ŽIVI NA -50 U KUĆAMA OD KOSTIJU, A MLADENCIMA SVEKRVA SPREMA KREVET: Način na koji 1. PUT vode ljubav ŠOKIRA

Desetljećima se pleme Nenci uspješno opire modernizaciji, marljivo čuvajući svoju izuzetnu tradiciju i kulturu. Smješteni na sjevernoj obali Sibira u Rusiji, Nenci predstavljaju jedinstvenu i fascinantnu zajednicu koja se suočava s izazovima koje nosi društvena modernizacija, a istovremeno zadržava svoj drevni nomadski način života.

Prosječna populacija ovih ljudi broji nešto više od 44 milijuna, a preživljavaju i na temperaturama nižim od -50 stupnjeva Celzijusa. Svakodnevni život ovih izvanrednih ljudi fascinira mnoge, a Neneti se dijele na dvije glavne skupine: šumske Nence i Nence tundre. Unatoč velikom području koje pokrivaju, od Bijelog mora do donjeg toka rijeke Jenisej, tundarski Nenci dijele zajedničku kulturu.

Neki ih nazivaju Samojedi ili Juraci, a naselili su se između poluotoka Kanin i Tajmira, s manjim brojem formirajući zajednice poput Colve. Njihov glavni način preživljavanja temelji se na lovu i uzgoju sobova. Upotreba sobova kao teglećih životinja omogućuje im prelazak velikih udaljenosti tijekom cijele godine. Značajan razvoj poljoprivrede među Nencima započeo je u 18. stoljeću.

Osim mesa sobova, riba čini ključni dio njihove prehrane. Njihov sustav vjerovanja kombinira šamanističke i animističke elemente, naglašavajući poštovanje prema zemlji i njenim resursima. Tijekom migracija, Nenci na svete saonice stavljaju razne predmete, poput medvjeđih koža, vjerskih figura i novčića, koji se otkrivaju samo u posebnim prilikama ili tijekom vjerskih ceremonija, poput žrtvovanja.

Njihova društvena struktura temelji se na klanovima, a šaman plemena, poznat kao Tadibija, igra važnu ulogu. Nakon ruske revolucije, kultura Nenci trpjela je zbog sovjetske politike kolektivizacije, koja je nastojala prisiliti nomade na sjedilački način života, smještajući ih u sela i prisiljavajući djecu na školovanje u internatima, što je dovelo do značajne erozije kulturnog identiteta.

Ova prisilna promjena imala je posebno velik utjecaj na uloge muškaraca unutar plemena. Nekada su imali ključnu odgovornost u tundri, brinući se za sobove, no nakon što su Nenci napustili tundru, izgubili su tu društvenu ulogu. Tradicionalno su mnoge ruralne obaveze smatrane ženskim poslovima, a sovjetska vlada dodatno je pogoršala ovu promjenu.

U selima tajge Nenci su se bavili raznim zanimanjima, uključujući vrtlarstvo, uzgoj krzna, stočarstvo, trgovinu i medicinu. Mnogi su muškarci razvili navike opijanja zbog gubitka društvene uloge, dok su žene zauzimale položaje koje je nudila sovjetska vlast. Ova situacija rezultirala je gubitkom materinskog jezika i asimilacijom mnogih pojedinaca, posebno u autonomnoj pokrajini Nec.

Iako je kolektivizacija trajala duže u različitim dijelovima Rusije, njen utjecaj na područje Jamala bio je ograničen na jedno desetljeće. Nakon Staljinove smrti 1953. tradicionalno gospodarstvo očuvano je, a populacija sobova značajno se povećala između 1950. i 1980. Nenci su uspjeli očuvati i revitalizirati svoj nomadski način života.

Unatoč tome, sada se suočavaju s novim izazovima, posebno zbog ekoloških prijetnji koje donosi naftna industrija. Njihov način života, temeljen na ribolovu i uzgoju sobova, postaje sve ranjiviji. Važno je napomenuti da Nenci imaju jedinstven sustav prepoznavanja pojedinačnih sobova unutar svojih stada, gdje svaka obitelj ima vlastite sobove, čime se eliminira potreba za saonicama.

Sobovi su za Nence od iznimne važnosti, opskrbljujući ih svim potrebnim resursima za preživljavanje. Njihovo krzno koristi se za izradu odjeće i nastambi, a meso i kosti u prehrani. Riba je također bitan dio njihove prehrane, a često se konzumira smrznuta. Šatori od sobovske kože pružaju izvanrednu toplinsku izolaciju, čineći ih pogodnima za ekstremne uvjete.

Zbog klimatskih promjena i topljenja arktičkog leda, Nenci su prisiljeni mijenjati migracijske rute kako bi osigurali hranu za sobove, koji se oslanjaju na lišajeve ispod snijega. Suočavaju se i s ekstremnim zimskim uvjetima, uključujući potpunu tamu između studenog i siječnja, što dodatno otežava preživljavanje.

Nenetske svadbene tradicije također su bogate i raznolike, a dogovoreni brakovi i dalje su uobičajeni. Ceremonije uključuju simbolične geste, poput darivanja sobova i svečanog uređenja mladenkina šatora. Tradicija nalaže da mladoženjina majka pripremi postelju za mladence, a spuštanje zavjese označava vrhunac svadbene ceremonije.

Unatoč pritiscima modernog svijeta i sovjetskim politikama, Nenci su uspjeli očuvati svoju tradiciju i prilagoditi se promjenama, nastavljajući živjeti kao nomadi u surovim uvjetima sibirske tundre.