Većeg čovjeka niste i nećete imati

Imam prijatelja koji je odličan s Edin Džeko. Već godinama mu nakon silnih razočaranja koje ovaj doživljava s reprezentacijom BiH šaljem poruke tipa “Jel mu dosta više cipelarenja?” I svaki put mu Džeko odgovori “Znaš koliko mi ovo znači, bit ću tu dokle god ne dođe bolji”.

Bit ću brutalno iskren. Čovjek je u svojoj reprezentativnoj karijeri igrao sa svakakvim levatima, trenirali su ga svakakvi levati, igrao je za savez u kojem su sjedili još veći levati, iz šampanjca i kavijara dolazio u ćevape u somunu, s najvećih stadiona svijeta u bosanski infrastrukturni krš da bi gubio od levata i proživljavao razočaranje za razočaranjem.

I opet prošlog tjedna, u 39. godini, sa slomljenom rukom došao i gurnuo glavu u kopačku, slomilo mu nos, glava mu puca, a on kaže da želi igrati i večeras protiv Cipra. Protiv je*enog Cipra.

A onda se sjetim što sam sve zadnjih godina čitao i slušao kad bi BiH gubila, kakvo pljuvanje po njemu da je star, da je sebičan, da uopće nije ono za što se prodaje, da je ovakav-onakav.

Meni stvarno ni iz džepa ni u džep, ali isto ću vam reći. Tom čovjeku trebate spomenik dignuti.

Većeg niste imali, niti ćete ga imati. Nogometaša možda i hoćete, ali čovjeka nećete.

(Bernard Jurišić, sportski novinar, Facebook)