Volela je Sašu kao Boga: Suzana zbog njega otišla na ovo sveto mesto, onda se dogodilo čudo

Saša Popović svoju je bolest otkrio sasvim slučajno, nakon što je prije nešto više od šest mjeseci doživio pad niz stepenice i pritom polomio nogu. Taj nesretan događaj bio je povod za medicinske preglede koji su, nažalost, otkrili tešku dijagnozu.

Iako se borio svim snagama, ovaj najveći životni izazov nije uspio pobijediti i zauvijek nas je napustio jučer u prijepodnevnim satima, u 71. godini života.

Tokom ove teške životne bitke, najveća podrška mu je bila supruga Suzana Jovanović, koja se od njega nije odvajala ni trenutka. Njih dvoje su kroz više od dvije i po decenije skladnog braka zajedno prošli kroz sve životne uspone i padove, a njihov privatni život oduvijek su držali u granicama onoga što su sami željeli podijeliti s javnošću.

Iako su živjeli lagodnim životom, Suzana Jovanović nikada se nije prepuštala površnim vrijednostima, već je oduvijek njegovala duh i trudila se biti bolji čovjek.

– Uvijek sam se trudila da budem čovjek i, kao što se kaže u svim našim molitvama, da budemo ljudi. Ono što ne želimo sebi, drugome da ni ne pomislimo, a kamoli učinimo. Toga se držim – ispričala je Suzana jednom prilikom.

Malo ljudi zna da je Suzana duboko posvećena vjeri, a jedna od najvažnijih duhovnih prekretnica za nju bila je posjeta manastiru Ostrog, gdje je doživjela posebno iskustvo.

– Ne volim o tome javno govoriti, jer mi je to nešto intimno i sveto. Volim obilaziti manastire i sveta mjesta. Nedavno sam bila u manastiru Ostrog, kod svetog Vasilija Ostroškog, i po prvi put sam prespavala u konaku. Kreveti su vojnički, metalni, dušek tanak, a u prostoriji nas je bilo više od dvadeset. Ipak, te sam noći spavala kao u hotelu sa sedam zvjezdica. Bila sam okružena nekom posebnom energijom, ništa me nije žuljalo ni smetalo – ispričala je ona za “Grand”.

Suzana duboko vjeruje da ništa nije slučajno i da se sve dešava s razlogom.

– Kada čovjek ima vjeru u sebe, dobije neku nadljudsku snagu. Zato su sveti Vasilije i Isus Hrist sveta bića, a mi smo samo ljudi, od krvi i mesa – rekla je ona.

U ovim teškim trenucima, porodica, prijatelji i saradnici prisjećaju se Saše Popovića ne samo kao muzičkog vizionara, već i kao supruga, oca i čovjeka koji je iza sebe ostavio neizbrisiv trag u estradnoj istoriji Balkana.