Željko Komšić otkrio tri scenarija obračuna države s Dodikom: “Lično, biram prvi način”

Ovaj politički kontekst obuhvata složen splet unutrašnjih i međunarodnih odnosa, pri čemu se ključni akteri – Aleksandar Vučić, Milorad Dodik, Željko Komšić i međunarodna zajednica – pozicioniraju u skladu s vlastitim interesima. Analiza ovih događaja zahtijeva sagledavanje nekoliko ključnih aspekata:

1. Vučićeva pozicija i strateški ciljevi

Aleksandar Vučić koristi situaciju u BiH i podršku Miloradu Dodiku kako bi ojačao vlastitu političku poziciju unutar Srbije. On povezuje unutrašnje proteste u Srbiji s navodnim međunarodnim uplitanjem i pokušajem destabilizacije države, čime pokušava diskreditovati studentske proteste kao dio šire zavjere. To mu omogućava da skrene pažnju sa unutrašnjih problema Srbije, uključujući ekonomske izazove i pad stranih investicija.

Vučićeva retorika je uobičajeno nacionalistička, ali u ovom slučaju dodatno pojačana pričom o „otimanju Kosova i Republike Srpske“. Time pokušava pridobiti nacionalistički orijentisano biračko tijelo, ali i učvrstiti podršku među onima koji sumnjaju u njegovu politiku. Takođe, naglašava podršku Vladimira Putina kako bi ukazao na to da ima moćnog saveznika u globalnoj areni.

2. Dodikova pozicija i njegova igra na ivici zakona

Milorad Dodik je već duže vrijeme poznat po političkoj taktici balansiranja između konfrontacije i traženja ustupaka od međunarodne zajednice. Njegov posljednji potez – potpisivanje ukaza u suprotnosti sa odlukama Ustavnog suda BiH – može se posmatrati kao pokušaj testiranja granica, kako unutrašnjih tako i međunarodnih.

Osuda njegovih postupaka od strane američkog državnog sekretara Marca Rubija i nastavak sankcija ukazuju na to da je Dodik precijenio svoj uticaj u međunarodnim krugovima. Njegova očekivanja da će Trumpova administracija biti blagonaklona prema njemu su se pokazala netačnim. Međutim, i dalje igra na kartu podrške iz Moskve, Beograda i Budimpešte, što mu daje određeni manevarski prostor.

3. Komšićeva vizija rješavanja krize

Željko Komšić nudi tri moguća scenarija:

• Prvi – jačanje domaćih institucija i provođenje zakona kroz pravosudni sistem. Ovo je dugoročno najbolje rješenje, ali zahtijeva snažne mehanizme, podršku međunarodne zajednice i političku volju da se istraje u procesima protiv Dodika i njegovih saradnika.
• Drugi – intervencija međunarodne zajednice, što je malo vjerovatno s obzirom na pasivnost koju EU i SAD pokazuju u pogledu direktnog djelovanja na Balkanu.
• Treći – nagodba s Dodikom, što bi bilo politički najštetnije za BiH jer bi mu omogućilo da izbjegne odgovornost i dodatno osnaži separatističke tendencije.

Komšić preferira prvi scenarij, što znači insistiranje na provođenju zakona i jačanju pravne države. Ovo je težak, ali neophodan put ako se želi osigurati dugoročna stabilnost.

4. Odnos međunarodne zajednice i pitanje uticaja Mađarske

Mađarska, na čelu s Viktorom Orbanom, zauzela je proruski kurs i koristi Dodika kao alat za širenje svog uticaja na Balkanu. Stoga je Komšićev zahtjev za povlačenje mađarskog kontingenta iz EUFOR-a logičan potez, budući da postoji bojazan da bi oni mogli djelovati u korist Dodika.

Američka administracija, s druge strane, šalje jasne signale da neće podržati Dodikovu politiku, ali pitanje je koliko će daleko ići u konkretnim potezima. EU ostaje podijeljena, s tim da je Njemačka mnogo oštrija prema Dodiku, dok Mađarska i pojedini krugovi u EU i dalje igraju dvoličnu igru.

Zaključak: Kuda vodi ova kriza?

• Vučić koristi situaciju u BiH za unutrašnje političke svrhe.
• Dodik balansira na ivici zakona i međunarodne podrške, ali je pod sve većim pritiskom.
• Komšić insistira na vladavini prava, ali uspjeh tog pristupa zavisi od međunarodne podrške i jačanja domaćih institucija.
• Mađarska se pozicionira kao zaštitnik Dodika, dok SAD i EU nisu još uvijek koordinisali konkretne korake protiv njega.

Ukoliko domaće institucije ne budu imale snage da sprovedu zakon, postoji realna opasnost da će se kriza završiti novim ustupcima Dodiku, čime bi se dodatno oslabio autoritet države. Međutim, ukoliko međunarodna zajednica zauzme jasniji stav i podrži jačanje pravne države u BiH, moguće je dugoročno smiriti situaciju i osigurati stabilnost zemlje.