“Neki dan sam 0tišla po kćerku u školu ranije nego inače…”
Prije nekoliko dana odlučila sam otići po svoju kćerku u školu ranije nego inače, nadajući se da ćemo dobiti priliku provesti više zajedničkog vremena. Dok sam se približavala školskom parkingu, ugledala sam je kako stoji na trotoaru i razgovara s muškarcem koji mi se na prvi pogled učinio da ima bar četrdeset godina.
Srce mi je odmah počelo ubrzano kucati, a misli su mi postale haotične, preplavljene strahom i panikom. Ko bi mogao biti taj čovjek? Šta želi od mog djeteta? Svi instinkti za zaštitu su se aktivirali dok sam promatrala kako se scena odvija pred mojim očima. Kada je podigao ruku prema njenom licu, namjeravajući skloniti pramen kose, osjećaj opasnosti dostigao je vrhunac. Nisam mogla ostati na mjestu.
Izletjela sam iz auta kao furija, glasno uzvikujući: “Ne diraj je!” Moj glas bio je ispunjen strahom i bijesom dok sam trčala prema njima. Muškarac je odmah uzmaknuo, zatečen mojom reakcijom. Moja kćerka je ostala ukopana, a njen izraz lica bio je kombinacija šoka i neugode.
Kad sam mu prišla dovoljno blizu da mu jasno vidim lice, iznenada sam se zaustavila. U grudima mi je zastao dah, dok su me obuzele zbunjenost i nevjerica. Taj muškarac, koji je sada stajao nekoliko koraka udaljen od mene, nije bio neznanac. Bio je to njen otac – moj bivši partner. Čovjek koji nas je napustio prije mnogo godina, baš u trenutku kada sam mu saopštila da ću postati majka.
Moja kćerka se čvrsto privila uz mene, kao da traži zaštitu. On je pokušavao nešto reći, tihim i nesigurnim glasom izgovarajući: “Želim da ispravim stvari… želim da budem dio njenog života.” Njegove riječi, iako molećive, zvučale su mi poput daleke jeke prošlih izdaja.
Bijes koji sam osjećala bio je nezaustavljiv. Pogledala sam ga pravo u oči i hladno izgovorila: “Tvoj izbor bio je jasan onog dana kada si nas napustio. Nemaš pravo sada se vraćati i pretvarati da ti je stalo.” Nisam mu dala priliku da odgovori. Čvrsto sam zagrlila svoju kćerku i okrenula se, vodeći je prema automobilu. Dok smo se udaljavale, osjećala sam težinu prošlih događaja, ali i snagu koja dolazi iz majčinske ljubavi i zaštite. Možda je on želio popraviti greške, ali u mom svijetu, jednom narušeno povjerenje nema drugi pokušaj.