“Nakon što sam rodila trojke napustio nas je i rekao: NISAM SPREMAN…”

Nakon što sam rodila trojke, on nas je napustio uz riječi: “Shvatio sam da nisam spreman za sve ovo.” Te su me riječi slomile, plakala sam danima. Moja majka me stalno tješila, govoreći mi da se fokusiram na svoje kćerkice, da one budu moj vjetar u leđa za dalje. Uz pomoć porodice, polako sam se oporavila – kako od poroda, tako i od teškog rastanka, za koji sam mislila da ga nikada neću prebroditi.

Djevojčice su rasle, a često su pitale za oca. Bilo im je teško, a ja sam im odgovarala: “Tata će se vratiti s poklonima.” Nisam znala šta drugo reći, nisam ih željela povrijediti. Međutim, kako su rasle, počele su shvaćati da im lažem. Kada su napunile devet godina, odlučila sam im reći istinu. Od tada više nikada nisu pitale za njega.

Jednom se pojavio na vratima, govoreći kako se vratio i da mu nedostaju. U tom trenutku, sve tri su došle do vrata i rekle mi da ih zatvorim. Sa osmijehom sam ih poslušala, ponosna što su one same donijele odluku. “Izvini, dušo,” pomislila sam, “ali one su naučile živjeti bez tebe, i dobro im je.”