“U srednjoj školi bio sam toliko siromašan…”

Američki ljekar i naučnik dr Džejms Hamblin stekao je svjetsku pažnju kada je 2015. godine započeo neobičan lični eksperiment – odlučio je da se narednih pet godina neće tuširati niti koristiti sapun, šampon i dezodorans. Njegova odluka nije bila tek provokativan gest, već ozbiljan pokušaj da se ispita koliko je zapravo neophodno svakodnevno održavanje lične higijene u modernom društvu, naročito u kontekstu uticaja na kožu i zdravlje čovjeka.

Kao profesor na uglednoj Školi javnog zdravlja na Univerzitetu Jejl i specijalista za preventivnu medicinu, dr Hamblin je kroz ovaj eksperiment želio da istraži moguće negativne posljedice prekomjernog čišćenja tijela i pretjerane upotrebe kozmetičkih sredstava. Svoja razmišljanja i zaključke sabrao je u knjizi “Čistoća: Nova nauka o koži”, u kojoj podrobno analizira kako savremene higijenske navike zapravo mogu narušiti prirodnu ravnotežu mikroorganizama na našoj koži.

Tokom eksperimenta, koji je započeo nakon njegovog preseljenja iz Kalifornije u Bruklin, dr Hamblin je postepeno smanjivao upotrebu proizvoda za ličnu njegu. Vremenom je u potpunosti prestao da koristi sapun, šampon i dezodorans. Umjesto svakodnevnog tuširanja, povremeno bi se isprao vodom, ali bez ikakvih hemijskih dodataka. Ubrzo je primijetio da mu je koža postala manje masna, a i problemi poput ekcema, koji su ga ranije mučili, značajno su se ublažili.

Jedno od najčešćih pitanja koje su mu postavljali bilo je: „Da li ste imali neprijatan miris?“ Hamblin je odgovarao da nije imao miris tipičan za znoj kakav mnogi povezuju s nedostatkom higijene. Kako je rekao, „Nisam mirisao ni na lavandu, ni na bor, ali nisam ni imao neugodan miris. Moja djevojka je rekla da mirišem kao čovjek.“ Ova njegova izjava naglasila je poentu da prirodan miris tijela, bez dodatnih parfema i hemikalija, ne mora nužno biti neprijatan.

On smatra da je savremena kultura intenzivne higijene relativno novijeg datuma i da nije u skladu s načinom na koji su se ljudi kroz istoriju odnosili prema čistoći. Podsjeća da većina ljudi u prošlosti nije imala pristup tekućoj vodi, niti svakodnevnim kupkama, a ipak su uspijevali da žive bez velikih problema. U tom kontekstu, dr Hamblin postavlja pitanje – da li je naše vjerovanje o nužnosti svakodnevne upotrebe raznih higijenskih preparata zaista utemeljeno na stvarnim zdravstvenim potrebama, ili se više radi o kulturnim i komercijalnim navikama?

Prema njegovim zapažanjima, redovno pranje ruku i zuba ostaje izuzetno važno, ali ostatak tijela, smatra on, ne zahtijeva stalno i intenzivno čišćenje – posebno ne proizvodima koji uklanjaju korisne mikroorganizme s kože. Ti mikrobi, zapravo, čine zaštitnu barijeru i igraju ključnu ulogu u očuvanju zdravlja našeg mikrobioma, složenog ekosistema mikroorganizama koji nas štite od štetnih vanjskih uticaja.

Njegova poruka je jednostavna: umerenost u higijenskim navikama možda je ključ zdravije kože. Prekomjerna upotreba sapuna, antibakterijskih gelova, šampona i dezodoransa može narušiti prirodni balans i izazvati više štete nego koristi. Kroz vlastiti primjer pokazao je da ljudsko tijelo ima sposobnost da se samo održi u ravnoteži, ako mu damo vremena da se prilagodi.

Eksperiment dr Hamblina natjerao je mnoge da preispitaju svoja svakodnevna uvjerenja o higijeni i da razmotre alternativne pristupe njezi tijela. On sam je kroz ovaj petogodišnji proces naučio da “manje zaista može značiti više”, a njegova stručnost i iskustvo dali su težinu poruci koju promoviše: prirodan odnos prema vlastitom tijelu i koži često može biti korisniji i zdraviji od prekomjerne upotrebe kozmetike.